Nova Istra

133 Irvin LUKEŽIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI ljudima snage. Apokaliptika srednjega vijeka bila je vapaj zajedničke nade, drhtaj onih koji su znali da barem u snovima najstrašniji doživljaji ne bole. Bila je apoka- liptična književnost namijenjena onima koje je inače svakodnevica jako boljela, bila je ona dobra prigoda da se umanji svakodnevno nasilništvo moćnih i bila je najbolji povod za misao da su pred posljednjim sudom svi jednaki.“ 33 Posebno je značajno Martinčevo opisivanje borbe za Modruš i Krbavske bitke, što u njegovim očima zadobiva biblijske razmjere, poput kakva sukoba kod Arma- gedona. U svega nekoliko rečenica on se zadržava na samoj bitci s naglaskom na sudbini nekolicine vodećih hrvatskih plemića koji simboliziraju gorljive i predane borce za vjeru. 34 Žrtve koje su pale u spomenutoj bitci on povezuje s Družbom Svetoga Mavra ili Mauricija, legendarnog rimskoga časnika i sveca ratnika, zapo- vjednika Tebanske legije, kojega je 287. godine pogubio car Maksimijan Herkulej s njegovim legionarima, zato što se suprotstavio njegovoj naredbi da se bori protiv kršćana u Švicarskoj. 35 Odbijajući carsku naredbu, Mauricije je prema legendi re- kao: „Mi jesmo tvoji vojnici, ali smo i vojnici Kristovi. Od tebe dobivamo posao, od njega čistoću duše... Naše su ruke ruke vojnika, a ne mesara... Nosimo oružje ne da bismo napadali naše građane, već da bismo ih branili... Kršćani smo i nikada nećemo prolijevati krv naše braće.“ 36 Tako su i hrvatski ratnici pali na Krbavskome polju, prema Martinčevu mišljenju, radi kršćanske vjere. Uostalom, Mavrovi su atributi mučenička palma i stijeg. U klasičnoj ikonografskoj slikarskoj obradbi prikazan je kao vojnik u oklopu. Osim što spominje kneza Bernardina Frankopana Ozaljskoga, koji se kao jedan od rijetkih uspio spasiti bijegom iz Krbavske bitke, Martinac navodi pogibiju Ivana IX. Frankopana Cetinskog i zarobljavanje Mikule/Nikole VI. Frankopana Tržač- koga koji će biti odveden u Carigrad. Njega će iz turskoga sužanjstva izbaviti 1497. žena Elizabeta, rođena Petheő de Gerse, založivši grad Samobor. On i njegova su- pruga sahranjeni su u Crkvi Gospe Trsatske na Trsatu. Nikola je na nadgrobnoj ploči predstavljen u viteškoj opremi, o lijevome mu je bedru mač, o desnome bojna zastava. Elizabeta je pak prikazana u odjeći narodnoga kroja kakva se nosi na kvarnerskim otocima. 37 Naposljetku su Turci u Martinčevu tekstu uspoređeni s poznatim povije- snim barbarskim osvajačima: Tatarima, Gotima i Hunima. Njihova je pojava na taj 33 S. P. Novak, nav. dj., str. 34. 34 D. Dukić, nav. dj., str. 41. 35 J. Lokmer, Europska sastavnica hrvatske obrane od Turaka : Družba Svetoga Mauricija u opisu Kr- bavske bitke popa Martinca, nav. dj. Autor drži da su to bili najvjerojatnije vitezovi iz različitih europskih zemalja, koji su izginuli kao dragovoljci u obrani kršćanske vjere. 36 J. Hall, nav. dj., str. 201-2. 37 A. Rački, Prilozi k povijesti grada Sušaka , Rijeka, 1946., str. 119.