Nova Istra

130 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Irvin LUKEŽIĆ nemir, sveopći strah i nesigurnost. Ono što on sam osjeća nije samo svjedočanstvo o jednome vremenu nego i košmarna slutnja onoga što tek treba doći, jer započinje doba dugogodišnjih patnji i neizvjesnosti: I k tomu budući mi v skrbi i priobižden misliju vsagda bih za rati velike i nemirija jaže priključiše se v vrimena naša juže dvigoši Turci sući za išćedija Zmaila, sina Agari rabinje Avramlje, proti vsej vseljenej zemălj. I obujamši vsu Grčiju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju, nalegoše na jazik hrvatski posilajući zastupi velike; vojske silne tvorahu brani mnogije s plkom hrstjanskim, pobijajući se na poljih i na pasih i na brodih vod. Tăgda že robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave daže do Gore Zaprte, vse že dežele kranjske daže do mora robeće i harajuće i domi božje paleće ognjem i oltari gospodnje razdrušujuće, prestarih že izbijajuće uružijem, junoti že, děvi i vdovi daže i kvekajućija čeda, plk božji peljajuće v tuze usilija svezani sući želězom nă i prodajući je na tržišćih svojih jakože skotu običaj jest. I ošće izide baša Rumanije i Vrhbosne i porobiv Posavje pade pod Modrušu. I poče rvati Modrušu, požga že ognjem burge okrstnije i kloštri ošće i crkve gospodnje. Tăgda že gospoda hrvatska i bani hrvatski dvigoše vojsku protivu njim, boj zastupni v polji velijem Krbavskom. I tu boriše se braniju velijeju. Tăgda že poběždena bisi čest krstjanska, tăgda ubiše kneza Ivana Frankapana, tăgda otpeljaše kneza Mikulu Frankapana, tăgda že uhitiše bana hrvatskoga ošće živuća, tagda ubiše bana jajačkago. Tăgda že padoše krěpci vitezi i boritelji tu umriše, obstrti zastupi v plčině polja tu že semrt prijaše veri radi jakože družba svetago Mavricija. Tăkmo že knez Bernardin Frankapan izide ot srědi boja s malimi. I tagda načeše cviliti rodivšije i vdovi mnoge i proči ini. I bisi skrb velija na vseh živućih v stranah sih, jakože něst bila otv remene Tatarov i Gotov i Atele nečistivih. Lět gospodnjih 1493. 27 Prema mišljenju Rafe Bogišića, „literarna kvaliteta Martinčeva kazivanja do pu- nog je izraza došla u ovom trećem dijelu zapisa. Taj dio ukazuje se kao logični fi- nale cijele ´priče´, kao motiv koji je izazvao cijeli zapis, od početka, najprije lagano naznačivši stanje navodom o teškim uvjetima u kojima se kodeks stvara, a onda, jasnije, informacijom o strašnim prodorima s Istoka. Od početka pratimo pažlji- vo Martinčevo organizirano i postupno pričanje da nas u zadnjem dijelu kazivanja obuzme snažno suosjećanje izazvano unutarnjim lirskim nabojem, očitovanom i u intenzivno tragičnom nizu podataka plastičnog i uvjerljivog govora.“ 28 Osim toga, 27 Hrvatska književnost srednjeg vijeka , nav. dj., str. 83-84. 28 „Lirski naboj nazočan i osjetan u cijelomMartinčevu tekstu, posebno u njegovu zadnjem dijelu, nije iskazan u ´klasičnom´ lirskom obliku, u stihovima, ali pojedini stilski fenomeni ukazuju na izrazitu poetičnost teksta. Rečenice-izjave što počinju određenjem ´takda že´ i što zatim kao znak zbivanja imaju dosljednu uporabu aorista, dvostruko su stilski markirani. Ponavljanje do- čarava nešto što se je zbilo, što je jedno za drugim slijedilo, nešto što je nazočno i postoji kao na- glo ostvareno, što je jedno za drugim slijedilo, nešto što je nazočno i postoji kao naglo ostvarena