Nova Istra

127 Irvin LUKEŽIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Mogorovića, te novljanskoga župnika Petra i vinodolskoga vikara Andrije. Martin- čevu oznaku o vlastitu podrijetlu, koja se obično, vjerojatno pogrešno, povezuje s (Donjim) Lapcem, odnosno lapačkom župom, čini se da valja razumjeti drugačije. Naime, Lapčani su kao„pleme“ postojali na području nekadašnjih Bužana, južno od Krbavskoga polja i Gacke. Danas ovaj toponim više ne postoji. S obzirom na to da se bitka zbila upravo u njegovu užem zavičaju, ne čudi nas njegova emocionalna potre- senost i silna angažiranost koju iskazuje. Čini se da je Martinac doselio u Grobnik također bježeći pred Turcima. U studiji o glagoljskim kodeksima Bartola Krbav- ca, Marija Pantelić ustvrđuje: „Migracija koja je Martinca odvela u Grobnik, slično onoj koja je Zoraniće odvela u Zadar, i koja je našeg Bartola u početku 15. vijeka iz južne Krbave, sa posjeda krbavske gospode Budislavića i Pavlovića potjerala na sjever, u Istru i Hrvatsko primorje. Razlog je bio isti ili sličan: i Martinčevi i Zora- nićevi bježali su pred Turcima, Bartol i pred Turcima i pred domaćom i mletačkom gospodom.“ 20 Kao što je Bartol svojedobno prenio svoj stil ukrašavanja u Primorje i Istru, tako je i Martinac u svojoj kući u Grobniku osnovao malu radionicu-skripto- rij, u kojoj su bili zaposleni njegovi pomagači. Martinac je bio glavnim pisarom i iluminatorom tijekom tri godine koliko će po- trajati izrada Novljanskog II. brevijara, a zajedno s njim radila su još četiri pomoćna pisara, koji su kodeks ispisivali glagoljskim ustavom i ukrašavali umjetnički izve- denim inicijalima. 21 „Njegova pisarska i iluminatorska vještina ima obilježje zadar- sko-krbavske škole prenesene na sjever migracijom pisara pred ratovima i turskim provalama poput Bartola Krbavca g. 1414.“ 22 UMartinčevu grobničkom skriptoriju nastao je potpuni brevijar Rimske kurije, na 500 pergamenskih listova, što nudi opširna čitanja i precizne opise obreda. Za razliku od suvremenih tiskanih brevijara (Kosinj 1491., Baromićev 1493.), namijenjenih širem glagoljaškom području, Drugi Novljanski brevijar trebao je poslužiti prvenstveno za potrebe pavlinskih redovnika. Jezik mu je hrvatskostaroslavenski tj. na staroslavenskoj osnovici pojavljuju se na- mjerni ili nehotični kroatizmi. Nakon uvodnoga dijela teksta, kojim izražava štovanje prema svojim pretpostav- ljenima i, skromno se ispričavajući za možebitne propuste učinjene u poslu uobiča- jenim formulama vlastitoga unižavanja ( ne pisa sego Duh sveti, tekmo že uboga ruka 20 M. Pantelić, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca , Radovi staroslavenskog instituta, knj. 5, Zagreb, 1964., str. 68. 21 Ukupno je bilo pet pisara, od čega tri iluminatora. II. Novljanski brevijar: hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495., nav. dj. M. Pantelić, Kalendar II. Novljanskog brevijara iz 1495. god. , Slovo, 29, str. 31-82; V. Badurina-Stipčević, Transkripcija Sv. Pavla Pustinjaka u hrvatskoglagoljskom II. Novljanskom brevijaru iz 1495. g. , Slovo. sv. 58 (2008.), str. 285-312. 22 Drugi novljanski brevijar, 1977., nav. dj., str. 35.