Nova Istra

126 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Irvin LUKEŽIĆ Dubrovčaninu, prethodniku Kožičićevu, koji živi u doba pape Aleksandra VI. i rim- sko-njemačkoga cara Maksimilijana, te češkoga, ugarskoga i hrvatskoga kralja La- dislava. Zemaljskoga gospodara predstavlja knez Bernardin Frankopan sa sinovima Matijom, Kristoforom i Ferantom. Znakovito je to da su upravo te 1493. godine Turci tolikom žestinom harali oko Modruša da je biskup Kristofor s brojnim kanonicima tamošnjega Stolnoga kaptola bio prisiljen pobjeći i potražiti utočište u Primorju. Biskup se nastanio u Novom Vinodolskom, a kanonici bijahu raspoređeni u župe Novi, Bribir, Grižane, Drive- nik, Tribalj, Hreljin, Bakar i Grobnik, koji su imali seoske kaptole, pa su mogle uzdržavati ove goste. 17 U toku vladavine kneza Bernardina Frankopana, njena ze- maljskoga gospodara od 1481. do 1529. godine, Modruška je knežija doživljavala razdoblje bujnoga i živoga političkog i kulturnog razvoja. 18 U to doba Turci su su- stavno pustošili posebno njegova imanja koja su najbogatija, te na najkraćem putu za njihove prodore u Kranjsku, Austriju, Istru i Furlaniju. U borbama u Hrvatskoj i Bosni Bernardin je sudjelovao čitavoga života. On, kao i cijela Hrvatska, u stalnoj je obrani i povlačenju, posebno od 1493. kada se jedva spašava s Krbavskoga polja i kada je konačno bila slomljena hrvatska plemićka vojska. Turci tada stižu do Bakra i Grobnika. Poput biskupa Kristofora, Bernardin je bio prisiljen napustiti Modruš i podignuti novi kaštel u Ogulinu. Znatan je dio njegovih podanika odveden u tursko roblje ili pobijen, a dio se preselio čak u Italiju. Bernardin je kao bogat i učen hrvat- ski plemić odrastao na stranim dvorovima, cijenio podjednako i humanistički latin- ski jezik, kao i srednjovjekovnu glagoljašku kulturu. Modruški biskup Šimun Benja Kožičić posvetit će mu svoj prvi latinski govor, naglašavajući njegovu načitanost i pismenost. U skladu s frankopanskom tradicijom, knez Bernardin njegovao je hr- vatski jezik i glagoljicu. Slovenski reformator Primož Trubar ističe da je posjedovao svoj skriptorij kojemu je zapovjedio da prevede Bibliju na hrvatski, koji je prijevod korišten i u protestantskim izdanjima. Možemo pretpostaviti da je u Grobniku, gdje bi često boravio, posebno podupirao i rad popa Martinca. 19 Ta sprega između feudalaca i učenih svećenika bila je povijesna nužnost na kojoj se temeljio opstanak narodne kulture, posebice pismenosti. Martinac, koji bijaše „plemenem Lapčanin“, radi u Grobniku kao župnikov du- hovni pomoćnik, kaligraf i iluminator, po nalogu vinodolskih pavlina, u vrijeme vikarijata oca Valentina i gvardijana Franka Budišića, iz drevnoga ličkoga plemena 17 G. Kobler, Povijest Rijeke , knj. 1., Preluk, Opatija, 1995., str. 131-2. U rujnu 1493. biskup Kri- stofor je u Bakru posvetio veliki oltar sv. Andrije Apostola i relikvije sv. Pavla, Ivana Krstitelja, sv. Jerolima, sv. Tome i Leona Pape. 18 A. Kapović, Organizacija crkvenog teatra u Dalmaciji od 15. do 17. st. (rukopis), Split, 1983., str. 41. 19 Hrvatski biografski leksikon , sv. 4., E-Gm, LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1998., str. 399-401.