Nova Istra

124 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Irvin LUKEŽIĆ suvremenosti. Njegov lament nad turskim zulumom napisan je naime usred Knjige o Juditi . Pop s Grobnika povezao je borbu svete udovice za oslobođenje svoga grada s onim što je uskoro moglo očekivati raskomadanu Hrvatsku. Nakon 1493. i nakon Martinčeva zapisa neće više biti moguće govoriti o Juditi ili o bilo kojem drugom svetom sadržaju a da se pri tom ne pomisli i na hrvatsku stvarnost i da se sadržaj teksta ne dovede u vezu sa sudbinom samih pisaca i njihove publike.“ 13 Njegov je lament, ukratko,„završni akord srednjeg vijeka“. 14 Radeći na svome brevijaru, Martinac je bio na neki način odvojen od svijeta. No zapis ga napokon identificira sa svijetom, s ljudskim životnim problemima, sa sadaš- njim zbivanjima. Ta identifikacija je snažna i duboko proosjećana. Njegova ozbiljno posrnula domovina, držao je, mora se ponovno osoviti na vlastite noge i pronaći svoje mjesto u svijetu. Književnost je ona snaga koja joj u tom trenutku može i mora biti od pomoći. U njoj čovjek, uz vjeru, može pronaći snagu i poriv za djelovanjem, ponovno zadobiti volju za životom. Martinac u tom času svjesno odbacuje ulogu kontemplativca i isposnika, koja mu je profesionalno bila namijenjena, te umjesto malodušnosti i šutnje preuzima ulogu tribuna, tumača kolektivne nesreće. Stoga je prvenstveno okrenut budućnosti, budućem čitatelju, mladima koji dolaze, očekujući od njih spremnost i zainteresiranost za ono što se zbivalo u njegovo doba. Martinčev zapis ima tri tematska kompleksa, tri zasebna dijela. U prvome dije- lu on postavlja opći povijesni okvir, u kome određuje i uokviruje vrijeme u kojem djeluje. U drugome dijelu govori o sebi i o svome radu. Posljednji se dio odnosi na opis posebnih uvjeta i okolnosti u kojima djeluje, gdje opširnije govori o turskome prodoru i osobito o krbavskoj tragediji. 15 Na taj način, krećući od pojedinačnog pre- ma općemu, polazeći od svoje lokalne egzistencijalne situacije do nacionalnoga i međunarodnog uvida u tadašnja zbivanja, on ne postiže samo neku unutrašnju dra- matičnost koja dovodi do očekivanoga klimaksa, već tekst razvija u smjeru otvoreno angažiranog kazivanja. Zapis je umetnut između prvoga i drugoga dijela tj. tem- porala i kalendara. Evo kako taj učeni glagoljaš, slijedeći konvenciju svoje duhovne subraće, sam sebe predstavlja: Az mnogo grešni Martinac pop, plemenem Lapčanin, Bogu davši mi, sice že priprošće dosvrših sije knjigi side v mojej hiži v Grobnici, budući v plni děli crkovnom pri častnom mužu gospodini Davidi, plovani grobničkom, v vrěme svetago otca v Bozě pape Aleksan­ dra Šestago i v vrěme Maksimijana, kralja rimskago, i v vrěme kralja Laclava češkoga i ugrskago i v vrěme našega gospodina kneza Brnardina Frankapana i njega sini, kneza 13 S. P. Novak, Povijest hrvatske književnosti , sv. 1., nav. dj., str. 40-41. 14 S. P. Novak, nav. dj., str. 40. 15 R. Bogišić, Zrcalo duhovno . Književne studije. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997., str. 8.