Nova Istra

122 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Irvin LUKEŽIĆ uvršten u neke antologije hrvatskoga pjesništva. 6 Osjetivši snažno i duboko tragično užase krbavske katastrofe, Martinac je iskreno zaplakao („gorko zabugario“, kako lijepo primjećuje Mihovil Kombol 7 ) nad rasapom vlastite zemlje, zapisavši nekoliko rečenica koje danas doživljavamo kao pjesmu. Upravo je Kombol prvi okarakterizi- rao taj tekst kao hrvatsko književno štivo. Obrađujući stilsku stranu teksta, Eduard Hercigonja osobito naglašava da se Martinac, u skladu s glagoljaškom tradicijom, služi osebujnim stilskim sredstvima. Tako, primjerice, na početku svakoga govornog segmenta ponavlja riječ tagda , čime unosi potreban anaforički i patetični staccato ton u kriznu točku svoje ponesene naracije, koji pomaže da se postigne dojam drama- tičnosti. 8 Dok Rafo Bogišić vidi njegove vrijednosti u kontekstu rađanja hrvatske proze, Nikica Kolumbić uspoređuje Martinčev tekst s anonimnom pjesmom Spasi Marije tvojih vernih , versificiranom molitvom iz glagoljaškoga Tkonskog zbornika, i Marulićevom Molitvom suprotiva Turkom . 9 Otkrivene su i srodnosti s nekim djeli- ma srednjovjekovne srpske književnosti. Gordana Čupković otkriva, na primjer, da je Martinčev zapis funkcionalno usporediv i sa zapisom inoka Izaije, hilandarskog monaha koji je, prevodeći s grčkoga spise poznatoga bizantskoga teologa Pseudo- -Dionizija Aeropagita, ostavio staroslavenski zapis o bitci na rijeci Marici 1371. go- dine. 10 Ritam ove povijesne proze zapravo je kardiogram, ritam Martinčeve duše. 11 On predstavlja tip mislioca i pjesnika siromašnog, skromnog, predanog, smirenog i sa- moprijegornog, koji voli svoj jazik kao što su sveti ljudi voljeli vjeru. Takvi su ljudi spremni žrtvovati se za tihi razvoj uzvišene nacionalne ideje. Osjećaju to kao neko vlastito unutrašnje poslanje, kako bi se ostvarilo opće dobro i pravednost. On je u svojim očima bio tek prvi među jednakima. Premda razmišlja o sudbini i perspekti- vama svoga naroda, ipak nije samo okrenut sebi i užemu zavičaju, već je zaokupljen širom cjelinom. Strana mu je sebičnost i taština, pokazuje unutrašnju smirenosti i promišljenost, ali je silno zabrinut za ono što se oko njega događa ili će se mož- da uskoro dogoditi. Usred patnji i ratova, obuzet je dubokom čežnjom za mirom i velikom nadom, u tišini svojih misli, želi on zadržati sjećanje na svoje nemirno i fakulteta Sveučilišta u Zadru, sv. 34-35, Zadar, 1997., str. 143. 6 E. Hercigonja, ´Liber Judith´ i Martinčev zapis ´Suprotiv Turkom´ iz novljanskog II. brevijara, nav. dj., str. 69. 7 M. Kombol, Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda , II. izd, Zagreb, 1961., str. 39. 8 E. Hercigonja, Srednjovjekovna književnost . Povijest hrvatske književnosti, knj. 2., Liber-Mla- dost, Zagreb, 1975., str. 414. 9 N. Kolumbić, nav. dj., str. 148-150. 10 G. Čupković, nav. dj., str. 11. 11 I. Lukežić, Književni krug (uvodni tekst), Grobnički zbornik 1, Rijeka, 1988., str. 355.