91 Mihael SOBOLEVSKI OGLED mu je glavno zanimanje književnik, a sporedno knjižničar. Kao povjesničar nisam kvalificiran baviti se književnim stvaralaštvom Šimićevim jer to su već učinili oni koji su pozvani tumačiti taj dio Šimićeve djelatnosti. Istražujući arhivsko i drugo gradivo, zbog raznih povijesnih tema, nailazio sam na dragocjene dokumente o njegovu životu i radu u razdoblju od 1940. do 1946. godine. Bila bi doista neprocjenjiva šteta sve te podatke ne podastrijeti pred širu kulturnu javnost. Riječ je o životu i radu Stanislava Šimića u naročito teškim vremenima Drugoga svjetskog rata i o osobi koja je tridesetih godina 20. stoljeća napisala niz članaka obračunavajući se s nacističkim pokretom u Njemačkoj. Do zapošljavanja u Radničkoj komori u Zagrebu u veljači 1940. godine Šimić je životario isključivo od svoga književnog, publicističkog i uredničkog rada, a to je tada u Hrvatskoj uspijevalo samo zanemarivom broju književnika. Živeći u stalnoj materijalnoj neizvjesnosti, nastojao je pronaći sigurnije radno mjesto. Zaposlivši se u toj instituciji, Šimić nije obavljao samo knjižničarske poslove, već je postavljen na radno mjesto prosvjetnog referenta u Prosvjetnom odjelu Radničke komore. Upravitelj toga odjela bio je Mirko Kus Nikolajev (od 30. rujna 1937.). Prosvjetno odjeljenje imalo je zadaću obrazovanja i prosvjećivanja radnika putem Hrvatske radničke škole, priređivalo je predavanja, analfabetske tečajeve i rukovodilo radom radničke knjižnice i čitaonice (osnovane 1927.). Sjedište Prosvjetnoga odjeljenja bilo je u Radničkom domu u Zagrebu, a središnjica se brinula o navedenoj djelatnosti i u područnim ispostavama. Nakon uspostave Banovine Hrvatske u jesen 1939. godine, Radničku komoru, važnu socijalnu instituciju, preuzeo je Hrvatski radnički savez (HRS), sindikalna ekspozitura Hrvatske seljačke stranke (HSS). Tako je iz upravljanja Radničkom komorom uklonjen Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije (URSSJ), a vlada Cvetković-Maček zabranila je rad toga sindikata u prosincu 1940. Nedugo nakon zapošljavanja u Radničkoj komori na radnome mjestu prosvjetnog referenta, Šimić je ubrzo postavljen i za upravitelja Hrvatske radničke škole. Pripreme za početak rada ove škole Uprava Radničke komore otpočela je već 1939. godine. Naime, na izvanrednom sastanku Upravnog i Nadzornog odbora Radničke komore, održanog 28. prosinca 1939., odlučeno je da se za pokretanje rada škole početni iznos sa 40.000 poveća na 100.000 dinara. Hrvatska radnička škola otvorena je 4. ožujka 1940. Nastava je trajala 6 tjedana, a prvu generaciju polazilo je 60 radnika i namještenika s područja Banovine Hrvatske. Otvorenju Radničke škole prisustvovao je ban Banovine Hrvatske dr. Ivan Šubašić te je tom prigodom održao prvo predavanje. Nastavnici su bili istaknuti dužnosnici HRS-a i Saveza hrvatskih privatnih namještenika (SHPN) te nekoliko srednjoškolskih profesora. Polaznici su bili smješteni u prostorijama Crvenoga križa, a nastava se odvijala u prostorijama Radnič-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=