90 Mihael SOBOLEVSKI, Rijeka NEPOZNATO O RADU KNJIŽEVNIKA STANISLAVA ŠIMIĆA U RADU RADNIČKE KOMORE U ZAGREBU OD 1940. DO 1946. GODINE Život i rad svakog čovjeka treba promatrati u cjelini, a cjelinu je moguće istražiti i obuhvatiti na temelju pojedinosti, sukladno povijesnim mijenama i životnim uvjetima. Radeći u Radničkoj komori, Stanislav je Šimić među radništvom nastojao provoditi politiku HRS-a i HSS-a na kulturnoprosvjetnom polju te je u tome imao zapažene rezultate. Za vrijeme NDH izbjegavao je javno eksponiranje, iako kao ravnatelj knjižnice Radničke komore nije mogao izbjeći sve zamke ustaških vlasti u kulturnoj i prosvjetnoj politici jer mu je stalno za vratom „puhao“ ustaški povjerenik. Treba pozitivno ocijeniti Šimićeve opće i pojedinačne napore da u ratnim uvjetima sačuva, koliko je to najviše bilo moguće, knjižni fond knjižnice Radničke komore u Zagrebu i onih u pokrajini. Nije dopustio da budu uništene izlučene knjige – kao „nepoćudne“, kako one iz 1941. tako ni one iz ljeta 1945. – već je omogućio da budu sačuvane i posluže znanstvenoj struci i istraživačkome radu. O Stanislavu Šimiću, rođenom 18. travnja 1904. u Drinovcima (Hercegovina), a umrlom u Zagrebu 7. srpnja 1960., pisali su mnogi poznavatelji njegova književnog stvaralaštva. To je sasvim razumljivo jer je riječ o istaknutom hrvatskom književniku, a prije svega vrsnom kritičaru, polemičaru, pjesniku, prevoditelju i publicistu. Pri tome su se u maloj mjeri bavili životnim putem, a naročito u razdoblju koje obuhvaća ovaj članak. Samo su pojedini istraživači spomenuli da je jedno vrijeme radio kao knjižničar u Radničkoj komori u Zagrebu. Međutim, sam je napisao da (izvor: hipzg.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=