82 PROZA I POEZIJA Damir D. OCWIRK stisne bučnu napravicu na uho, nabaci kapu i kabanicu te se zaputi prema izlazu zadimljene krčme. Vani ga je dočekalo tmurno nebo i rosulja huda. Promotri malo oko sebe; kroz ogoljele hrastove nazirahu se trošne tribine gradskog igrališta, po tratini zalegli snažni automobili kićenih uzvanika, splet kaljuža protegnuo se zapuštenim perivojem sve do ulaza u krčmu. I Kazimir hitro krene preko potopljene dubrave te stiže izrovanom šetnicom do tribina gradskog igrališta. Tu se polagano spusti uskim stubama pod zemlju, na trenutak osluhne zagrobnu tišinu, pa se zaputi mračnim hodnikom do vrata gvozdenih. A na njima samo maleno okance kroz koje dopire jarka svjetlost. – Stoj! – odnekud iskoči krupan momak, u crnu odoru utegnut. – Jaki, to sam ja! – Kazimir proviri ispod kape. – Ko’i ja?! – Kaz... Kazimir! Momak se maši za baterijsku svjetiljku. – Ko’i Kaz... Kazimir?! – Šalje me djed Flor... Florijan. – reče Kazimir tiho, pa jednako i nastavi: – Kao i zadnji put... nakon utakmice. – Ko’i... djed Flor... Florijan!? – opaki momak poteže i samokres. – Hi, hii, hiii! – Kazimir se od straha isceri, a ovaj snažne zube iskezi: – Gukni čarobne riječi, Kaz... Kazimire! – Se... Sezame, otvori se! – E, nije Se... Sezame! – naroguši se momak. Kazimir je treperio pred silom ljutom iz suterena gradskog igrališta. Taj mu je div išao na živce otkad ga doveo djed Florijan. Ali, Jaki je došao iz sela predsjednika NK Zvrk i sada je sipao oganj na obje nosnice: – Guuukniii... čarobnu riiijeeeččč... – Domovino, otvori se! – zaurla očajni Kazimir. – Ne kazuj to glasno! – momak puhne kano zmaj ognjeni. – Zar ‘oćeš da to svi doznaju? – Nikad se ne zna tko iz prikrajka motri – složi se Kazimir, a onda se brzo obazre po hodniku. Jaki smjesta ugasi svjetiljku, pa upita izbezumljeno: – Imaš li ko’i mentol-bombon, Kazimire? – Ne! – odsiječe on i momak se prepade: – Pa ko’i si ti gradski dužnosnik..., a da nemaš mentol-bombone?! Postiđeni Kazimir izvadi kutijicu s bombonima. Jaki utjera samokres za remen i kvrgavim prstima zahvati nekoliko bombona; dva lakomo ubaci u usta, a ostale sakrije u džep čuvarske odore. – Otvori vrata! – zapovjedi Kazimir.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=