45 Milko VALENT PROZA I POEZIJA o mišljenju kao o kormilu bez te zloglasne logičke čipke koja uzalud gura čelične pipke u vlažne i gipke jezične zipke. Živo filozofiranje zahtijeva um, a ne platformu Zoom, koja iz mozga korisnika vadi nerafiniranu naftu, tu mračnu sluz u kojoj se čuje samo kaotičan dnevni i noćni blues. Svi oni koji ne žive filozofiju psihosomatski pate i bez uma se svijetom klate kao dijete bez tate. Taman glamur te pozlate jest krinka koju razumije svaka medicinska klinka koja radi na klinici s koje su već odavno pobjegli i kinici i cinici, bojeći se grčkog respiratornog grča. Filozof Despot jest trajan emigrant, jer živi u „vidokrugu apsoluta“ (Despot) gdje logika, orahova ljuska, izvan filozofije pluta i očima koluta kao plava neobrazovana kuta. Čovjek koji je prezreo antički konzumerizam i javno priznao da zna da ništa ne zna (prof. dr. sc. Magdalena, dr. phil.) Otrov u ustima filozofa (prvoga koji je zbog svoje filozofije osuđen na smrt zbog toga što ne poštuje bogove koje poštuje država i stoga što kvari omladinu/mladež), a prije njegova odlaska u zasluženu trajnu dokolicu, pretvara se u nektar s Olimpa namjerno odabrane smrti tijela, ne i uma, a usred apsurda postojanja u kojem je prisiljena živjeti čak i genijalna egzistencija zauvijek nazvana „Sokratova summa“. U Ateni tišina, muk, i mudre sove huk. Pročulo se gradom da je Sokrat rekao sljedeće: „Znam da ništa ne znam.“ Ili, u drugoj varijanti: „Ne znam ništa, osim to da ništa ne znam.“ (To mu je, kaže Sokrat, rekao daimonion, božansko biće ili njegov unutarnji glas. To je novi bog, koji nije personaliziran, i zbog kojega je osuđen. Sokrat je prvi filozof u svijetu koji je zbog svoje filozofije osuđen na smrt.) Znači, ipak nešto znaš, naime to da ništa ne znaš, što znači da si u logičkoj kontradikciji. Da si pročitao Despotov 126. fragment („Istina logike jest to da logička istina nije istina“), ozdravila bi duša tvoja, a tvoja bi izjava, naime da znaš da ništa ne znaš, bila svima razumljiva. Mjesečina blista nad Atenom. Imao si dvije žene, mirisavu Mirtu, poslušnu i slušnu, i Ksantipu, svadljivo biće koje te polijeva vodom i psovke viče. Tek si uz Ksantipu postao filozof, o čemu svjedoči tvoja izjava na trgu: „Svakako se oženi. Ako dobiješ dobru ženu, bit ćeš sretan. A ako dobiješ lošu ženu, bit ćeš filozof.“ Tako je i bilo, tako se zbilo da je njegovo bȉlo kucalo filozofskom krvlju. Tako je idući tržnicom, punoj obitelji koje su pošle u subotnji šoping, rekao: „Kako mnogo stvari mi je nepotrebno.“ Uz
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=