285 Maurizio CASAGRANDE KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI epu o napuštanju i egzodusu u pjesmi La ca∫a d’al monto/Kuća na briege/La casa del monte/Kuća na brdu (116-117). Za dublju analizu ove lirike upućuje se na časopis La Battana, br. 221 (srpanj – rujan 2021., god. LVII.), gdje je objavljena studija Piccola chiosa ad un testo di Loredana Bogliun: „La casa sul monte“ (Mali komentar uz tekst Loredane Bogliun:„Kuća na brdu“, str. 107-112). No u ovom je kontekstu vrijedno istaknuti i drukčiji, ali nimalo manje značajan motiv, primjerice u pjesmi Soun a ∫regna/Gore va Zrenje/Su a Sdregna/Gore u Zrenju: „Kako prolazi jedno doba / tako dolazi drugo: / lišće koje obavija zrak / u klonulosti ove umorne zime. / Doći će i bura, / lagani uzdah moje Istre / što šuti gore na kamenju Zrenja, / gdje je kras, ali po brdima / mora narasti jedna blažena Gospa“ (40-41). U tim se stihovima bura iznenada preobražava u„lagani uzdah” Istre, u bljeskovitu novu semantiku prostora i tišine. Nasljeđe Loredane Bogliun treba, dakle, motriti u njezinoj tvrdokornoj vjernosti jeziku-pletenici, jeziku koji još uvijek živi, iako je na pragu nestajanja: „[...] stegne me i rastapa // taj pokret se iznutra vidi / kako polako ide / ruku u ruku. // Kad oči gledaju u oči / ljubi me dušo moje duše / vođena kao u gondoli / pod murvom što ispunja dvor. // I tako uvijek grozdić serenade / s tobom me prati moja ulica.“ (Drissuleina/Kitica/Treccina/Pletenica, 120-121). Ipak, treba napomenuti da čvrstoća i nepokolebljivost hrasta nikada nije takva da bi sve bilo svedeno isključivo na plošnu ravan: „[...] o meni mogla bih ti reći / obješena među listovima // među stablima mi se govori / kako ništa nije snažnije / od ovoga korijena što me za zemlju drži // hrast je to moje veliko stablo // sav svijet je pod njim, / a za ono čega nema, treba gledati uvis!“ (Ruvèri/Dubi/Roveri/Hrastovi, 138). Na kraju valja naglasiti da su zbirkom posebno vrednovani prijevodi s vodnjanskoga na hrvatski, koje su ostvarili Mate Maras i Tonko Maroević, potonji ujedno autor dojmljivoga predgovora Sa svjetlom u noć (6-14), čije se čitanje preporučuje, uz inačice s vodnjanskoga na žminjsku čakavicu, koje je još prije gotovo trideset godina preveo lingvist Miho Debeljuh, a koje su do danas ostale neobjavljene. Maurizio Casagrande, Padova (Italija); prev. B. D. Biletić
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=