280 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Boris Domagoj BILETIĆ U pojedinim je stihovima, gdje naginje poeziji rečenice, posve „dijaloški“ raspoložena, neskrivene „poruke“ i kao izravna „smisla“. Čitamo, primjerice, o smiješku na kredit i srcu pod hipotekom... Očito je da ova vrsna pjesnikinja itekako umije sjajno nasloviti, lijepo i uvjerljivo voditi, i još sjajnije „poentirati pjesmu“. IV. Jednom sam napisao, a ni danas ne bih drukčije, pa si dopuštam ponoviti: dijalekt ne čini pjesnika, ali vrstan pjesnik zacijelo promiče izražajne vrijednosti dijalekta – i unatoč narječju nesklonim okolnostima. Nada Galant takva je autorica. Črnjina se čakavica gubi, mlađi, nazvani čakavčićima, pišu opet nekim „drugim i drukčijim“ čakavskim koji je u stalnim mijenama i pod kontaminacijom rasprostranjenijih i utoliko moćnijih, jačih i utjecajnijih jezičnih sustava. Njezina pak, Nadina, je žminjska čakavica – kao suvremeni refleks jednoga od, ipak i još uvijek, najarhaičnijih i najmuzikalnijih jezika hrvatske književnosti – motivski i poetički univerzalan doseg i vrijednost po sebi. E, još kada bi naši „bjelosvjetski“ stvaraoci i intelektualci, osobito u najutjecajnijim medijima, a poglavito oni unutar tzv. akademske zajednice, katkad svrnuli pogled i uho prema hrvatskome dijalektalom bogatstvu i najprije njime obogaćivali književni standard, pa i u smislu tvorbe novih riječi i pojmova, umjesto da svakodnevno svjedočimo jezičnu glavinjanju sukladnu znanome našemu kolonijalnom mentalitetu! No, to je već neka druga štorija tek spomenuta na kraju ovoga teksta u čiju svrhu, učinak i potrebu, priznajem, do neke mjere dvojim. Bar onoliko koliko ne dvojim o visokoj razini poetske izvedbe u knjizi maštovito i naglašeno zvučno naslovljenoj Zuz zit Nade Galant. Boris Domagoj Biletić, Pula
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=