270 BOŽICA NA MREŽI Božica JELUŠIĆ: Godišnja doba duše, Beletra, Zagreb, 2024., 264 str. Kad je bilo sasvim očito da se autobiografija udomaćila te zauzela svoje mjesto u žanrovskoj slici moderne hrvatske književnosti zahvaljujući možda i mojem angažmanu, odlučio sam nastaviti projekt usustavljivanja ove vrste štiva: naručio sam„vlastopise“ živućih književnika, svojih suvremenika, pa je kolekcija narasla na 247 autorskih imena.1 * Ovaj put pisce nije trebalo odveć nagovarati, štoviše, valjalo ih je kontrolirati da ne prelaze 30 zadanih kartica. Na moju veliku radost, neki su se bili oteli kontroli, pa su potom rušili rekorde poput Ivana Goluba; Golub je na kraju objavio najopsežniju autobiografiju u nas, a od dogovorene retkarine odstupile su i tri dame (Neda Miranda Blažević-Krietzman, Dubravka Crnojević-Carić i Dunja Detoni Dujmić), koje su objavile prave pravcate autobiografske knjige. Da bi to jednoga dana mogla učiniti i Božica Jelušić, tada mi se još nije činilo izglednim. Ova ugledna pjesnikinja u moj projekt uključila se prikladnim, gotovo školski pisanim tekstom pod naslovom koji nije dopuštao nagađanja. Naime, Odustajanje od biografije, tako je glasio Božičin prilog, za mene je toga časa značilo samo jedno: Božica Jelušić svoju biografiju napisala je sada, tj. za moj zbornik, i vjerojatno – nikad više. Barem ne ovakvu! * Misli se na Autobiografije hrvatskih pisaca (Zagreb, 1997.) i na Nove autobiografije hrvatskih pisaca – Iz pr(a)ve ruke (Zagreb, 1-3, 2013-2015).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=