268 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan BOŠKOVIĆ listovima 33 hrvatska likovna umjetnika u ediciji Bože Biškupića, javnosti predstavljenoj u listopadu 2020. godine, napisan tri dana nakon što je Tonko umro! U njemu„tužni drug vijenac/sonet sada vije“ („što od težine sav se slȃma“) i u„gorki jamb pretače bol“ po mjeri (Tonkova)„hoda ovim svijetom“ jer otišao je k„Nikici, Tonču, Jakši, Arsenu i Milanu“, a on će s juga, kad dođe vrijeme, pristići; „s tjeskobom / i s obvezom, jer ništa drugo nije / preostalo mi, druže, ove rime / slažem i u njih tvoje časno ime / unosim... I nekrolog Tonko Maroević ili strategija plemenitog, objavljen u Matičinu Vijencu 10. rujna 2020. u kojemu izražava tko je (njegov) Tonko i zašto je on njegov prijatelj i brat njegov! Komunikacija pismima, epistolama/poslanicama u književnosti ima dugu tradiciju. Bilo da su pisana u prozi ili stihovima, ili su pak bliska (poetičkim) traktatima ili raspravama o različitim problemima društvenoga ili književnoga života, pisma/epistole/poslanice – danas posve izumrla književna vrsta – u sebi sadrže brojne činjenice o najraznovrsnijim aspektima društvenoga i kulturnoga ili umjetničkoga života. Stoga su dragocjeni dokumenti ne samo književnim tumačima i povjesničarima, nego i teoretičarima društva i povijesti, kulturolozima, sociolozima i drugima. U njima je, ostanemo li samo na razini poslanice koja je posudila naslov ovoj knjizi, nerijetko skrivena i teorija koja objašnjava stvarnost djela i stvarnost u kojoj ono nastaje. U prvim godinama korespondencija između Tonka i Luka bila je skromna, tek pokoji sonet, pjesma, glosa. Mnoge su dopunjene i bilješkama s datumom i povodom nastanka. S vremenom je korespondencija bivala intenzivnijom, a i povodi i razlozi bili su češći. Uglavnom se radilo o knjigama, promocijama, prijevodima, izložbama, sudjelovanjima na pjesničkim manifestacijama, nagradama i priznanjima, obiteljskim druženjima i rođendanima, njihovima i djece... I o smrtima! Za Svetoga Vlaha i Sv. Roka i Sv. Martina, Božićne čase i novogodišnje dane... Ali i o bolesti i ozdravljenjima... Uz njih dvojicu, u ruhu poslanice, svejedno je li stihovana ili nije, spominju se i bolje polovice i potomci, a kao mjesta pošiljanja/odašiljanja, pisana rukom (ponekad i Anuškinom!) ili strojem, najčešće su Grad (nekad imenovan i Dubrovnikom), Stari Grad i Hvar, Split, Zagreb, Selca, Podstrana, Idrija, Trst, Međugorje, Vela Luka, Cres, Postira i Zadar, Pariz, Rim, London, Križevci, Venecija, Lovran, Sarajevo, Pula i brojni drugi gradovi osobne (i književne) geografije... Osim osobnih relacija koje se u njima odzrcaljuju, po sadržaju su neka pisma/ dopisnice/ razglednice rječiti i kao zanimljivi traktati (npr. Olivatus preparatus. Gospara Luka naslidujući...), dragocjene poduke (Upute mladom prevoditelju), vrsne šesteroručne sonetne vježbe (S mjerom, smjerom plova: Jakša, Luko, Tonko...), stihovane poruke, vinjete s predstavljanja knjiga, kaligramske/kaligrafske vježbe (po Apollinaireu) i dr.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=