260 ZAVIČAJ Vjekoslava JURDANA sno vjerske dogme, Gervais tekstom anticipira ono što će Ranko Marinković kasnije napisati u svojoj mnogo poznatijoj Gloriji. Godine 1955., u izdanju zagrebačke Zore, po šesti je put tiskana Gervaisova zbirka Čakavski stihovi. Gervaisova knjiga Kozerije i humoreske objavljena je 1957. Riječ je o zbirci kozerija i humoreski koje su uglavnom objavljivane u periodici, no u ovome izdanju autor je neke preoblikovao. Gervais je 1957. napisao tekst O nekim problemima kazališta u kojemu donosi sintezu svoga angažmana u (riječkome) kazalištu koji je itekako utjecao na njegovu osobnost, jer mu je ta specifična radna sredina oduzimala mnogo snage. No, kazalište se kao potencijalno mjesto slobode za Gervaisa pokazalo i mjestom upornoga nastojanja, (nepotrebnog) izgaranja, kako bi ostvario zamisao o kazalištu kao mjestu kulture. U tome pionirskom radu Gervais bi se laćao svoje bilježnice, pisao, računao, pozivao suradnike, savjetovao se s njima, vodio telefonske razgovore, kucao na sva vrata. Ne posustajući u radu, težeći boljemu, stvorio je plodove koji se na (riječkoj) kulturnoj mapi i danas ubiru. Gervais je kao intendant stalno radio na proširenju (kazališne) kulture pa je tako potaknuo gostovanja riječkoga kazališta diljem regije. Jednako je tako uspostavio i razvio brojne kulturne veze u ondašnjoj državi i izvan nje. Za razumijevanje Gervaisova dramskog i kazališnog rada važni su njegovi Intendantski dnevnici. Svjedoče o Gervaisovu osobnom angažmanu, idealizmu, traženju kompromisa, kao i posljedicama: razočaranjima, krizama i nemoći. Ti događaji snažno utječu na Gervaisa pa ispisuje najdramatičnije stranice svoga dnevnika:„Nervno sam rastrojen... Zacmizidrio bih kao baba!“ Ističe: „I ponavljam: dosta mi je svega... Najrađe bih otišao!“ Ovu je misao Gervais na istoj stranici nekoliko puta ponovio te se ona nàdaje kao nagovještaj tragičnoga kraja. Motiviran da i u rodnoj Opatiji organizira bogatiji kulturni život, potaknuo je izgradnju ljetne pozornice te je idejni začetnik Opatijskih ljetnih priredbi. Uz to, njegova je ideja o održavanju festivala jadranskih kazališta. Početkom ljeta 1957. odlazi na proslavu pedesete obljetnice ustanovljenja akademskoga društva „Balkan“ u Sežani. Ondje je prvoga srpnja tragično nastradao u padu s balkona te je preminuo na putu u ljubljansku bolnicu. Okolnosti toga događaja ni do danas nisu u potpunosti rasvijetljene, što ostavlja prostor za različita tumačenja. U povodu piščeve smrti, koja je i banalna i komična i tragična, upravo gervaisovska, suvremenici su zapisali:
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=