231 Ante CUKROV ZAVIČAJ je porazom udruženih snaga i potpisanim primirjem u austrijskome Leobenu 18. travnja 1797., po kojemu je Austrija izgubila tzv. Austrijsku Nizozemsku (današnju Belgiju) te Lombardiju od koje Napoleon organizira Cisalpinsku Republiku (Repubblica Cisalpina). Kao„kompenzacija“ za Nizozemsku, Austriji će pripasti Venecija, Mletačka Istra, Dalmacija i Boka kotorska (tzv. Mletačka Albanija). Leobenski tzv. preliminarni mir potvrdit će se konačnim mirom 17. listopada 1797. u vili Manin u gradiću Campoformido29 kraj Udina (Videma), čime Venecija kao država, nakon punih 9 stoljeća, prestaje postojati. I stanje se u školstvu znatno mijenja u vrijeme kratkotrajne francuske vladavine (1805. – 1813.). Napoleon, sad već car, godine 1805. nakon mira u Požunu (Bratislavi) od 26. prosinca 1805., Cisalpinskoj Republici (1802. preimenovanoj u Talijansku Republiku) priključuje Veneciju, tzv. Mletačku Istru, Dalmaciju i Boku, organizirajući je kao Kraljevinu Italiju (Regno d’Italia) sa sjedištem u Milanu, čiji je kralj sam Napoleon (okrunjen u milanskoj katedrali). U skladu sa ciljevima Francuske (građanske) revolucije i Napoleonovim kodeksom (Code civil), uz potpunu laicizaciju društva, francuska uprava od samoga početka stvara laičku školu na materinskome jeziku (la langue du pays), na jeziku, prema Napoleonu,„matičnoga naroda“, u ovome slučaju talijanskom, što će značiti potpunu talijanizaciju (potalijančivanje) Istre. Plemenita ideja o školstvu na materinskome jeziku u slučaju Istre potpuno je promašena jer je slavenskom etnosu nametnut talijanski jezik kao materinski, čime je otvoren put potpunoj talijanizaciji ovih prostora. Godine 1809. Napoleon je od Kraljevine Italije „otrgnuo“ Istru, Dalmaciju i Boku te ih priključio novostvorenim Ilirskim provincijama sa središtem u Ljubljani. Dekretom maršala Marmonta, guvernera Ilirskih provincija, iz 1810., odnosno istarskoga intendanta Arnaulta iz 1811., svim je općinama naređeno da o vlastitome trošku otvore osnovne škole za dječake i djevojčice u dobi od 6 do 12 godina što, međutim, nije uspjelo kako zbog siromaštva općina tako i zbog kratkotrajne francuske uprave i francuske zauzetosti ratovima. Štoviše, mnoge su postojeće škole čak morale biti zatvorene. No zato je privatna poduka uzela maha. Na području srednjega školstva Francuska je na cijelome prostoru Ilirskih provincija odredila otvaranje 25 gimnazija. Otvorene su tako gimnazije u Ljubljani, Kranju, Novome Mestu, Postojni, Idriji, Villachu (Beljaku), Gmündu, Gorici, Trstu, Mon29 U povijesnoj znanosti mir je poznat pod imenom Campoformijski mir. Nazvan je tako prema mletačkome imenu gradića Campoformido.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=