181 Boris SENKER O ŠOLJANU zaljubljivanja, barem kratkotrajnog, izaziva osjećaj gubitka i tuge:„pokvarili smo nešto što je moglo biti“ (str. 232). 8. Van Kamenjaka: iščekivanje, nervoza, Nino i Mario ne uspijevaju uspostaviti radiovezu s „prijateljima koji su također na krstarenju“. Ovu sekvencu obilježavaju dvije tirade, s dva lica u krupnim planovima i prigodom za dojmljive glumačke „numere“, kakve se česte u, primjerice, finalnim scenama američkih filmova. Prva je Angelova „muška“, nemilosrdna „govorčina“ (str. 245) o jalovosti Zecovih „fantazija“ i građenja planova za budućnost, o očekivanju sreće, o tom da se „pred nama samo pruža serija otoka kao krhotine nekog davnog kopna, Atlantide, nekog jedinstva koje je izgubljeno, potonulo u more; to su otpaci kopna kad ga je Bog dijelio od voda. Tu nam je i mjesto, kao i bijelim medvjedima na posljednjim santama koje se nemilosrdno tope“ (str. 243-4), to je, uzgred rečeno, jedno od onih mjesta na kojima Šoljan, ponekad i previše eksplicitno, kao da ne vjeruje u čitateljevu moć rasuđivanja, nudi ključ za tumačenje svojih tekstova. Druga je Ifigenijina,„ženska“, sentimentalna ispovijed o neostvarenim očekivanjima od frizerskoga posla i života. Tu je potom nagla odluka Nina i Marija da se prestane čekati, nagovaranje Zeca i Angela da im budu saveznici ako iz zaustavi pomorska patrola. Slijede noćna plovidba, presretanje, pokušaj bijega od pomorske patrole – prigoda je to za„scenu potjere“, čest vrhunac u akcijskim filmovima – i na kraju predaja, poštivanje naredbe s patrolnoga broda. 9. Rovinj: „Stižemo u Rovinj u ranu zoru. Toranj svete Eufemije dočekuje nas idilično okupan jutarnjim suncem“ (str. 265). I onaj„fantomski brod“ La mamma je u luci. Policija na gatu, carina. Rasplet – riječ je o švercu oružjem, koji je netko drugi izveo, a Nino i Mario su bili mamac za talijansku i jugoslavensku policiju. Kraj ljeta, razlaz – i Beatina kraća tirada o očekivanjima promjene koju će donijeti ljeto i ljetovanje, ali promjene nema – i finale: Zec na molu s mačkama. Krug je zatvoren. Pustolovina je moguća samo u zamišljaju, u zbilji se svaki pokušaj izlaska iz svakodnevice, iz kolotečine koja nam je nametnuta, korak po korak pretvara u povratak na polazišnu točku. I kamera ga„napušta“, odlazi od njega na„otvoreno more (...) obojano snom o slobodi“, odlazi na svoju vlastitu plovidbu, a u njezinu se pogledu prvo Zec i mačke pa potom Rovinj i napokon cijela obala pretvaraju u točku, crtu. ništa.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=