176 Boris SENKER, Zagreb FILMIČNOST ŠOLJANOVA MEDITERANA: DRUGI LJUDI NA MJESECU KAO PREDLOŽAK ZA FILM PLOVIDBE Otvoreno je more uvijek bilo obojano snom o slobodi. Ploviti znači sudjelovati u podjeli oceana, ravnopravan, nepreplašen, usmjeren cilju svoje plovidbe. Jer, sudjelovati u podjeli otvorenog mora, koje se tako i zove upravo zato jer je podjednako otvoreno svima i svima pruža jednake mogućnosti znači sudjelovati u podjeli svijeta, znači dalje sudjelovati u svojoj vlastitoj sudbini. (Iz dokumentarne emisije Živjeli smo kratko, umiruć intenzivno – što je posljednji stih Šoljanove „poslanice Krugovašima“ Mnoge smo i mnogo voljeli u režiji Branke Kamenski, HRT, 2023.) Drugi ljudi na Mjesecu posljednji su roman od četiri, odnosno pet Šoljanovih romana, objavljen prvi put u biblioteci Hit urednika Zlatka Crnkovića 1978., a Hrvatska enciklopedija o tom romanu kaže: Drugi ljudi na Mjesecu (1978) povratak su modelu proze u trapericama, ali i njegova istodobna relativizacija, jer ljetne avanture junaka koji žele pobjeći od svakidašnjice završavaju neuspjehom i povratkom u početno stanje. (Šoljan, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 1. 5. 2024. <https://www. enciklopedija.hr/clanak/soljan-antun>.) (foto: Dražen Daružetić)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=