13 Nedjeljko FABRIO EKSKLUZIVNO slavije, Titove ili post Titove Jugoslavije, imali trojicu kandidata, koja su trojica bili nepartijci, dakle potpuno, apsolutno nedirnuti komunističkom strankom. To je bila senzacija i tu tadašnja komunistička partija, jedina na vlasti, nije mogla ništa. Ta tri kandidata bili su Tomislav Ladan, Slobodan Prosperov Novak i ja. Drugo što je važno kazati jest to da su se sve stranke, od Hrvatske demokratske zajednice, Hrvatske narodne stranke, Stranke Albanaca u Hrvatskoj, čak i to kao kuriozum, formirale, utemeljile, obrazovale upravo u prostorijama Društva književnika koje im je dalo, mi smo im dali prostorije i oni su se kod nas sastajali i tamo su stvorene te stranke. Dakle, mi smo u to doba pokazali priličnu mjeru građanske hrabrosti, ali i domoljublja, da tako kažem, jedne liberalnosti – kada smo im ustupili, bez ikakvih protuusluga, naše prostorije – i tako su te stranke utemeljene zapravo kod nas. Na to smo strašno ponosni i to je povijesna činjenica o kojoj već postoje memoarske zabilješke, sjećanja itd., jer ipak je prošlo nekih četiri, pet godina od utemeljenja nekih od tih stranaka. Poslije toga, nastankom nove države, događajima koji su se zbili padom komunizma u svijetu, rušenjem Berlinskog zida, pa Ceausescu, i svi ti dramatični, tragični događaji koji su se zbili, Društvo je izgubilo svoju primarnu„udarnu iglu“, da tako kažem, ono više nije imalo političkih zadataka, jer je za to sada postojala višepartijska scena, višestranačje, nego se povuklo na svoje radne zadatke i upravo idući tjedan donosimo jedan prijedlog koji će zanimati ne samo naše članstvo, nego i članstvo svih drugih umjetničkih društava, a bogme i cijelu našu javnost, jer mi prvi puta poslije pedeset godina sastavljamo interni pravilnik, statut Društva, u kome će se govoriti o socijalizaciji Društva književnika, dakle mi napuštamo prvi i napokon jedan socijalistički sistem Društva. Dosada je Društvo bilo prirepak vlasti, a sada se ono potpuno udaljuje i postaje udruga koja štiti interese svoga članstva; štiti u prvome redu njihova autorska prava, koja su nikakva i ničim zaštićena, i drugo, vodi strogu brigu, to nam je strašno važno, o njihovom zdravlju, o njihovom pravu na mirovinu, na zdravstvo, na smještaj, na groblje, na bolovanje..., dakle na sve ono što čini život jednog, recimo, običnog čovjeka, a u ovom slučaju naših članova. To nam je veliki uspjeh, i vjerojatno će i druga društva, imamo za to pokazatelje, tražiti od nas te dokumente, da se i ona preustroje i pomognu svome članstvu. Prevođeni ste na njemački jezik za područje Njemačke, Austrije i Švicarske, Vaše knjige mogu se kupiti u tim zemljama, ali čini mi se da ste od toga imali vrlo male materijalne koristi. Da, to je problem koji sam večeras u Pazinu istakao, to je da nijedna država dosad, a nažalost ni ova naša, nije stala iza svojih umjetnika, iza svojih ljudi koji najviše mogu promicati ideju jednog naroda i njegove domovnosti u svijetu. Naime, treba stajati država sa svojim aparatom, sa svojom organizacijom, sa svojim novčanim
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=