Nova Istra br. 3-4 2025.

124 O ŠOLJANU Dubravka BREZAK STAMAĆ vidio po svjetskim galerijama, jedne slike nizozemskog slikara Nicolausa Berchema (iz sedamnaestog stoljeća) koji prikazuje isti ovakav lov na rakovice na holandskim obalama, (...).“ (Šoljan, 1992.: 11) I tako je priča o rakovici, koja je na početku bila mogući znak, što je mogao imati neko značenje i obilježiti pisca i njegov posao pisca i prevoditelja (koji tako pasionirano bira sve vezano uz lov na rakovice), na kraju feljtona pruža odgovor citirajući ulomke Calvinove posthumne knjige Lezioni americane. Zašto Šoljan poseže za kineskom bajkom, citirajući je iz Calvinova pera, nego da nas podsjeti na priču o umjetniku (piscu) i njegovom umijeću. Piščeva kombinatorika o rakovici, kako citirane prijevode naziva Šoljan, unutar kojih je umetnuo svoju priču o lovu na rakovice iz djetinjstva, a kasnije se nastavlja lovom u rovinjskim sretnim danima, ključ je za razumijevanje pisanja. Iskristalizirat će se pred čitateljem gotovo metanarativna priča – o mukotrpnom pisanju, prevođenju, o zanatu pisca trajno izložena kušnji početka, o tome kako nešto pretvoriti u priču, o strahu „da neću biti kadar da njeno značenje učinim razgovijetnim“ – koju je Šoljan vješto konstruirao s pomoću citiranoga Calvina: „Među mnogim odlikama Čuang-cua bilo je i crtačko umijeće. Kralj zatraži od njega da mu nacrta rakovicu. Čuang-cu reče da mu za to treba pet godina i vila s tucet slugu. Nakon pet godina nije još ni započeo crtež. „Treba mi još pet godina“, rekao je. Kralj se složi. Kad je prošlo deset godina, Čuang-cu uze kist i u tren oka, jednim potezom, nacrta rakovicu, najsavršeniju rakovicu koja se ikad vidjela.“ (Šoljan, 1992.: 13) Pisac nas vraća početku priče i prsten fabule zatvara se. Leži u mraku tinela neke kuće u Starom Gradu, sprema se zapaliti petrolejku na stolu,„...na papiru, koji me tamo bijel, nemiran čeka, da ispišem u nekoliko potpuno dovršenih poteza.“ To je prošlo nesvršeno vrijeme koje nikada neće završiti, ono je početak uvijek nove i svježe priče. Rakovica je znak – živi organizam koji pokreće na pisanje, polako i uporno kreće se...

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=