114 O ŠOLJANU Jelena LUŽINA natječaju Radio Zagreba i bila je nagrađena. Ali ne i izvedena. Nego je uprizorena tek 1966. godine, u kazalištu, na Maloj sceni zagrebačkoga HNK i u režiji Nikole Vončine. Doživjela je ukupno tri reprize, za tadašnja vremena posve solidno, dapače. A i kasnije, tijekom godina, drama Lice izvođena je na scenama čak dva-tri profesionalna kazališta, pa i izvan Hrvatske. Isto se ponovilo i s kasnijim radio-dramama Brdo i Galilejevo uzašašće, koje su, nakon svojih auditivnih radijski izvedbi (1965. – 1966.), naredne 1967. godine bile izvedene na sceni tada najzanimljivijeg/najelitnijeg zagrebačkoga i hrvatskoga kazališta, Teatra &td. Formatom jednočinke, Brdo i Galilejevo uzašašće igrane su u formatu integrirane/cjelovečernje/dvodijelne izvedbe, u režiji Vladimira Gerića i s glumcima-kapitalcima: Ivom Šubićem, Svenom Lastom, Božidarom Smiljanićem... (Brdo) odnosno Vanjom Drachom i Fabijanom Šovagovićem (Galilej). Godine 1969, ista je „dvodijelna“ izvedba igrana i na sceni Dubrovačkoga kazališta – redatelj je bio Tom Durbešić, a protagonist Miše Martinović. Stjecajem sretnih okolnosti, i tu sam predstavu uspjela vidjeti uživo. * Od konca šezdesetih do sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća Šoljan se posvema identificirao s Teatrom &td. Postao je gotovo„kućni pisac“ tada najzanimljivijeg i „najvidljivijeg“ kazališta u Hrvatskoj. Možda je upravo ta „produljena“ dekada Teatra &td – od sredine šezdesetih do duboko u drugu polovicu sedamdesetih – zapravo bila najintenzivnija/najvažnija produkcijska faza u njegovoj sveukupnoj povijesti. Faza producentskog, dramaturškog,„mislećeg“ i svakoga drugog zenita njegova ravnatelja Vjerana Zuppe, dekada/faza Kaspara Ivice Vidovića, Stoppardovih Rosencrantza i Guildensterna (s nestvarno mladima Vidovićem i Šerbedžijom...), Brešanove i Violićeve Mrduše, Radićevih Stilskih vježbi, Molièreova i Ivančeva Don Juana u Violićevoj režiji, Ionescovih Pozdrava Ivice Boban i trojca studenata-mušketira (Vukmirica-Vasary-Srića), Mirisa, zlata i tamjana Božidara Violića... ...među njima i čak šest Šoljanovih dramskih naslova: Brdo (1967.), Galilejevo uzašašće (1967.), Dioklecijanova palača (1969.), Tarampesta (1974.), Mototor (1974.) i Romanca o tri ljubavi (1978.). Šoljan se, eto, iskazao i kao „kućni pisac“ slavnoga Teatra &td. Teatar &td tih je godina, uz ulaznice, posjetiteljima dijelio i nešto kao „razglednice“: na aversu je obično bila nekakva likovna dosjetka, a na reversu teatrografske činjenice. U jednoj sam svojoj knjizi, prije nekoliko godina, slučajno otkrila samo dvije od tih „razglednica“, tiskanih i dijeljenih za Šoljanove predstave: za „dvodijelnu“ izvedbu Tarampesta&Mototor (1974.) i za kongenijalnu Romancu o tri ljubavi (1976.). Prilažem skenove iz osobne arhive.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=