10 U SJEĆANJE Boris DOMAGOJ BILETIĆ nim i svečanim situacijama. Ljudski i suradnički odnos s njim oplemenio me, obogatio i, ujedno, ne mogu se sjetiti nikoga tako bliskog koji je uvijek, baš za svakog susreta na mene djelovao umirujuće, poticajno i, nerijetko, potičući na razmišljanje o temama naših razgovora – najčešće o stvarnosti oko nas, u svim njenim dimenzijama, o stvaralaštvu, o krugu ljudi s kojima smo bili jednako uzajamni, o obitelji, Bogu i vjeri... o svemu. Ispraćamo čovjeka posvećena drugima, smjerna, pristojna i od povjerenja, dobrog čovjeka i vjernog prijatelja koji je znao opraštati i to je nerijetko činio. Pamtit ću ga kao pomalo sjetna, ali uvijek nasmijana čovjeka blage i mudre riječi, koji bi dobro promislio prije negoli bi rekao, kao duhovita prijatelja od kojeg nikad, čak ni kad bi mu moglo itekako biti oprošteno, nikad nisam čuo ružnu riječ ni o kome. Bio je intelektualac itekako svjestan vremena i prilika u kojima živimo. Nisu mu trebala svjetla pozornice, klonio se prevelike izloženosti javnosti, a kao stvaralac usvojio je sve bitno što nam dolazi iz tradicije i na svoj je način osuvremenio, oblikovao, posredovao nama i onima koji dolaze. I kada bismo u dogledno vrijeme, što nekako priželjkujem, imali priliku pogledati samo najstroži izbor iz njegovih dizajnerskih rješenja te fotografija, kako dokumentarnih tako, osobito, onih umjetničkih, bio bi to – impozantan postav, i opsegom i naročito estetski uzevši. Dragi Alfio, sjećat ću te se i sjećat ćemo te se s poštovanjem, toplinom i zahvalnošću na svemu što smo – potaknuti tvojom dobrotom, osjećajem za mjeru i otvorenošću – mogli podijelili s tobom. Dragi prijatelju, rastajemo se samo u ovoj jednoj dimenziji. Neka te dragi Bog raširenih ruku k sebi primi, zagrlite i prigrli, zaslužio si to svojom dobrotom, otvorenošću i ljudskošću. Počivaj u miru pod nebom svoga zavičaja, u svome gradu, sa svojima. Doviđenja, Alfio naš!1 * Boris Domagoj Biletić Pula, 13. rujna 2025. * Govor na posljednjem ispraćaju i pokopu Alfija Klarića na pulskome Gradskom groblju („Monte Ghiro“). Riječ je o čovjeku i prijatelju, dugogodišnjem tehničkom uredniku i dizajneru, suradniku Istarskoga ogranka DHK na desecima programa i projekata, u jednako tako brojnim knjigama. Naposljetku, Alfio je autor oblikovanja ovoga časopisa u dvama njegovim formatima od kasnih 1990-ih pa sve do danas, kad i dalje na predlošku njegova rješenja objavljujemo„Novu Istru“. (Ur.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=