50 POEZIJA, PROZA, ZAPISI Diana ROSANDIĆ Žudnja Dragovoljna svjetlost ponire u vidik svemira, u oči što trepćući trnu. Vrijeme prošlosti svalit će na leđa oživjelog vjetra u slobodi, povrh brda, mora, njih. Kako djela strepe od proroka, preporučuje se tišina da se ne uznemiruju gospodari slame, šiblja i rogoza. U sjeni slomljenog rebra, gdje kukuruz nekad visoko je izrastao, ostalo se bez šibice za svijeću. Tako nasta odgoda zamišljenih plamičaka u iskrice plastičnih lampiona, protežu se poput malih sunašca što umanjuju se gorućim žudnjama.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=