288 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ Završetak Prvoga svjetskog rata doveo je do raspada Austro-Ugarske Monarhije. Dana 1. prosinca 1918. godine Mostar je postao dijelom novoustrojene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.„Razaračka snaga rata ostavila je ožiljke u svekolikom životu grada. Tako i u glazbi i kulturi uopće.“ Hrvatska glazba Mostar počinje djelovati od početka. Oslanja se na svoje prethodnike. Rekonstruirati to razdoblje bilo je teško jer je vrijedna pismohranska građa najvećim dijelom bila uništena. Unatoč svemu, Hrvatska glazba kroz nastupajuće godine obnavlja tradiciju promenadnog koncerta na Božić, kao i sudjelovanja u raskošnoj vjerskoj procesiji mostarskim ulicama na Brašanjčevo (Tijelovo). Započeli su održavati redovne nedjeljne koncerte na Rondou, današnjemu Trgu Hrvatskih velikana, u novinskim izvješćima zabilježenim kao Gumno. Međutim, ubrzo se Hrvati suočavaju s velikosrpskom politikom koja svim sredstvima guši njihovu homogenizaciju. Juka je proučio i vrijeme između dva svjetska rata kada se Hrvatska glazba Mostar našla na rečenom udaru velikosrpskoga represivnog režima, poglavito nakon atentata na hrvatske parlamentarce u beogradskoj skupštini 1928. godine. Primjerice,„...u to vrijeme u državnu službu nisu htjeli uposliti osobu koja je svirala u Hrvatskoj glazbi“. Tada se zbiva važan povijesni proces: glazba preuzima snagu nacionalnog čimbenika. Upravo zbog represije srpskoga kraljevskog režima glazba je u narodu postala simbolom otpora. Niko Martinović piše:„Kao da gradom vlada kult Hrvatske glazbe. U brojnim hrvatskim obiteljima stasaju mladići koji se pripremaju jednoga dana postati njezinim aktivnim sudionicima. Neke obitelji daju i više glazbara.“ Vrlo je vrijedno poglavlje u kojemu autor piše o prijateljstvu s (N.K.)„Zrinjskim“ i naklonosti HSS-u. Poput glazbe i nogomet je postao jednim od uporišta borbe za narodnu samobitnost. „Mostarski Zrinjski koji je potekao iz istoga vrela iz kojega se u vječnost, u okrilju mostarskih franjevaca, izliše i Hrvoje, Hrvatska glazba i Napredak, od početka je s Hrvatskom glazbom njegovao prisne odnose. Ovaj najstariji hrvatski nogometni klub i jedan od najstarijih u ovome dijelu Europe uopće, osnovan 1905. u Mostaru, zajedno s mostarskim glazbarima i nevjerojatnih 6 stotina izletnika iz Mostara, parobrodom iz Metkovića odlaze na jednodnevni izlet u Trpanj gdje su izvođene koračnice hrvatske glazbe koje izazivaju opće oduševljenje mještana na prepunoj obali.“ Vrlo je dramatičan članak Usud doma Hrvatske glazbe Mostar. Gradnja doma započela je 1934., a dovršen je već sljedeće godine. U njemu se nalazila lijepa dvorana za održavanje koncerata. Nažalost tijekom 2. svjetskog rata dogodilo se nasilje. Tijekom 2. svjetskog rata nastao je, piše Juka, u Mostaru pravi pakao. Dio članova društva unovačen je u oružane snage NDH. Djelovanje Glazbe svelo se na pogrebne marševe. Talijani su zauzeli Hrvojev dom, gdje su pak nakon kapitulacije Italije bile smještene brojne izbjeglice. U zaštiti Društva veliku je ulogu igrao biskup Petar
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=