286 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ zrakom (Pjesma Hrvata, 1842.) i Oj, Banovci (Udri naši, 1848.). Navedene skladbe dokazuju kako su Hrvati Mostara i Hercegovine, kao i cijele BiH participirali u hrvatskom nacionalnom preporodu, bez obzira na državne granice. Naviještena je zora, naviješten je procvat iz krila Bratovštine sv. Ante Paduanskog (zastarjela inačica pridjeva Padovanskoga, koji se premetnuo u puno ime velikoga katoličkog sveca, osobito štovanoga u Hercegovini), u njedrima mostarskoga franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla, gdje su rođeni: Prva hrvatska franjevačka tiskara (1872.), Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo Hrvoje Mostar (1888.), Hrvatska glazba Mostar (1889.), Hrvatsko potporno društvo za siromašne đake i naučnike (kasnije Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar) (1902.), Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar (1905.), Hrvatsko katoličko pogrebno društvo sv. Ante Padovanskoga Mostar (1921.), Crkveni zbor sv. Cecilije (1929.).“ Dalje u tekstu Juka naglašava: „Materinski jezik i kultura samom su srži nacionalnoga identiteta, njegovom ishodišnom vitalnom točkom. To je činjenica koje su pokretači i začetnici nabrojenih i srodnih društava, mostarski biskupi, franjevci zajedno s nacionalno osviještenim intelektualcima i drugim iskrenim zanesenjacima hrvatskim imenom i bitkom, bili itekako svjesni, vodeći se onom upozorbom velikoga Stjepana Radića: S tuđim se barjakom ne ide ni u boj ni u svatove! Bili su svjesni potrebe okupljanja i prosvjećivanja puka, oplemenjivanja znanjem i širenja slobodarske nacionalne misli kojoj je, na razdjelnici dvaju okupacijskih carstava, sutonu osmanlijskoga i zori austro-ugarskoga, prijetilo ugušenje i utapanje u neke nove nadnacionalne tvorbe bosanstva na ozemlju današnje BiH koje su, nakon 5 stoljeća trpljenja tiranije s istoka, nenadano buknule i sa zapada. I nastavljaju puhati i danas...“ U nastavku mr. Juka ističe:„Dužni smo sa zahvalnošću osigurati i budući spomen na one koji danas nastavljaju hoditi stazama naših djedova i očeva i njegovati njihovu državotvornu i nacionalnu misao, čestito noseći oznake trajno ušivene na rukave raskošnih odora suvremene mostarske limene glazbe koja, pod svojim povijesnim imenom, razliježe pitke melodije obalama Radobolje i Neretve, vrhovima Veleža, Planinice, Huma...“ Autor na kraju biranim riječima izražava zahvalnost „onima izravno navezanima na Hrvatsku glazbu Mostar, pokojnom Karlu Dragi Miletiću, Frani Ćoriću, Antonu Toni Zadri i Miki Martinoviću, također i njihovim suprugama, odnosno potomcima koji nam nesebično ustupiše bogatstvo spašenih sjećanja koje je digitaliziranjem trajno spasio član Predsjedništva Hrvatske glazbe Mostar Damir Zadro. Autor zahvaljuje i nizu ostalih važnih djelatnika i zaslužnika za čuvanje hrvatske glazbe u Mostaru.“ Na kraju zahvale mr. Juka vrlo lijepim riječima zaključuje: „Svi su oni duboko svjesni činjenice kako je povijest Hrvatske glazbe Mostar ujedno i povijest rasplamsavanja hrvatskoga narodnog Preporoda i starčevićansko-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=