268 na psihoanalitičara, ne spominjući da, pored„Freudova ključa“, postoji unosnija teorija genitalnosti Sándora Ferenczija – Thalassa – A Theory of Genitality, s kojom ću osobno zagrabiti pošteno pod zemlju, ontofilogenezom do sve otvorenijeg okušaja da se postigne cilj povratka u majčinu utrobu. Genitalna organizacija, kao motor toga nastojanja, predstavlja vrhunac razvoja erotskog osjećaja stvarnosti, koji sam nosio u sebi kao dokaz regresivnog trenda k moru. Zato sam oživio, reafirmirao Ferenczija! Eseju pristupam s pozivom na vlastita iskustva proučavanja ljudske spolnosti. Kako to nitko nije vidio? Popović je upravo potvrdio Blakeovu (p)osvetnicu: „Golotinju žene stvorio je Bog“! Religija nije mogla nastati bez uvida u kreaciju novoga života. Prvo ljudsko ogledalo –„kako na nebu tako i na zemlji“. Načas ćemo se udaljiti, ali nikad izgubljeni. U Tekstovima piramida Nut je majka i stanište„Neuništivih zvijezda“. Molitva počinje ovako:„O, majko Nut, prenesi me među Neuništive zvijezde da nikada ne umrem.“ Reagirao sam slično Nemecu: zašto se umjetnik oduvijek služio ženom? Sva je odgovornost na crtežu iz Heliopolisa, Nut (Nebo) se u poluluku prostire iznad Geba (Zemlja), koji leži na tlu, dok vršcima jagodica balansirano raširenih ruku pridržava Šu. Okrenut udesno, pogleda uprtog u erogenu zonu Nut, dotiče intimne dijelove njena tijela. Desna je ruka na Venerinu brijegu, lijeva na dojci. Pupak Nut i tjeme Šua u primopredajnoj su vezi. Umjetnik svjesno ostavlja dojam levitacije. Pomogao mi je pogled Šua u„maternicu Neba“. Tko zna otkad postoji otkad! Takvim pristupom dolazimo do točke iz koje nebo počinje izgledati poput neograničenosti ljudskoga počivališta, prvo poznato majstorstvo zrcala, astrognozijski san o postignućima nebeskih putovanja. Između poznatog i nepoznatog stere se široko polje izručeno umjetnosti. S njim će slikari na tijelo žene, na nagost Velázquezove Venere pred ogledalom. Sva u zlatnom rezu kompozicije, u maštu unosi nagovještaj erosa neba. Pretražujemo svemir, tragamo za životom, a zlatni rez je na vertikalama tijela božica,„mitskih žena ljubavnog užitka“, u položaju omfalosa, pupka, primordijalno na slici Adam i Eva A. Dürera. Nije to nepoznato u umjetnosti, pitanje je tek koliko je to djelo Blakeova Tvorca. Ako je mogla renesansa, mogu i ja. Je li nago tijelo žene mitsko središte ili geografska pozicija? Ključ i kod, ili L'Étoile Perdue Bouguereaua (1884.)? Federico Andahazi postavio je na naslovnicu svoga beskompromisnog romana Anatom lik Dürerove Eve. Otići će duboko u anatomski ekvivalent „slatke pronađene zemlje“ Kristofora Kolumba, kleitorisa, iza nabora gotičkoga portala u Jaku, „meke draperije svijetle boje u kontrastu s glatkom površinom korpusa“. Ništa prirodnije nije od anatomije tijela, i baš bih volio do prvog okusa primordijalnog koitusa, koji će aktualnu Popovićevu knjigu povesti do Michelangelovih likova primirena sladostrašća erotizma, Eve kao iskušanika ljudskoga roda, koja će nagost preliti
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=