260 BEŠLIĆEVA JEMATVA Milan BEŠLIĆ: Boje riječi, DHK – Ogranak slavonsko-baranjskosrijemski, Osijek, 2024., 94 str. Nepisano je pravilo da se u svijetu književnosti najranije pojavljuju pjesnici, tj. dok su još vrlo mladi. Slijede ih dramski pisci, pa potom pripovjedači, pogotovo romanopisci. Oni dolaze najkasnije, što se povezuje sa životnim iskustvom kao svojevrsnim uvjetom za pisanje romana. Dakako, i u ovome ima izuzetaka. Za ilustraciju dovoljno je spomenuti meteorsku pojavu francuskog autora Arthura Rimbauda, koji je svojom poezijom bljesnuo u tinejdžerskim godinama, a već u 20-oj odustao od pisanja. Naš A. B. Šimić svoju je jedinu zbirku Preobraženja objavio u 20. godini, a već u 27. umro. Vladimir Vidrić umro je u 35. godini, ali je prije toga u 32. godini uspio objaviti sav svoj neveliki pjesnički opus. Sličnu sudbinu imao je i vršnjak mu J. Polić Kamov, ali mu je opus raznovrsniji i višestruko opsežniji. A takvih pjesnika imao je i Slavonski Brod, npr. Hinka Zlomislića (1934-67.) i Valentina Benošića (1939-68.) – nijedan nije premašio Kristove godine. Pjesnici poput Dragutina Tadijanovića rijetki su i u svjetskim razmjerima; Tadija je, naime, prvu zbirku objavio u 26-oj, a zadnju u 100. godini života. Spomenut ću još fenomen pjesnika Svena Adama Ewina o kojemu baš ništa pouzdano ne znamo, osim da se radi u pseudonimu, koji bi – ako je suditi po njegovoj lirici – morao pripadati pjesniku u poznim godinama, barem mojem vršnjaku. Ako ne griješim, on je jedan od rijetkih koji odudara od iskustva tipičnoga za pjesnike, da na književnu scenu stupaju dok su mladi. Međutim, ako nismo sigurni za Ewina, sigurni smo za jednoga drugoga pjesnika, najvjerojatnije Ewinova vršnjaka. Vinko BREŠIĆ, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=