242 Josip ŠIKLIĆ, Pazin POVIJESNI FRAGMENTI O NASELJU VODICE U ISTRI Naselje Vodice jedno je od petnaest sela na buzetskome Krasu.1 Smješteno je na raskrižju cesta Buzet – Obrov i Jelovice – Mune, na 661 m nadmorske visine, te predstavljaju važnu prometnu točku toga dijela Ćićarije. Nalazi se na sunčanim obroncima planinskoga lanca, a ispred njega prostire se valovita plodna dolina. Seosko groblje, podijeljeno na dva dijela i okruženo zidom, nalazi se na ovalnome jezičku, udaljeno od sela stotinjak metara. Područje je bilo naseljeno u neolitiku, a na okolnim brdima bile su željeznodobne gradine. Tu je talijanski arheolog Carlo de Marchesetti (1850. – 1926.) zabilježio gradinu S. Martino.2 Toponim Vodice slavenskog je odnosno hrvatskoga podrijetla nastao od istoimenog hidronima, izvora vode iznad Dola na 1.050 m nad morem. Naziv je nastao od deminutiva imenice voda – Vodice. Najstariji spomen sela Vodice u pisanim vrelima potječe iz 1285. godine pod nazivom Wodice3. U ranome srednjem vijeku Vodice su bile dio tršćanske općine, za1 Tekst je dio izlaganja na skupu u Vodicama održanom 5. listopada 2024. u povodu za ovo naselje važnih četiriju obljetnica: godine 1854. u Vodicama je otvorena Hrvatska pomoćna škola, 10. kolovoza 1944. Vodice su doživjele svoj najteži dan u novijoj povijesti, spaljeno je selo, stanovnici raseljeni, a dio odveden u koncentracijske logore u Njemačkoj, dana 21. VIII. 1954. preminuo je jezikoslovac Josip Ribarić, rođen u Vodicama 11. prosinca 1880., koji je 1904. u rodnome mjestu osnovao prvu pučku knjižnicu u Istri pod imenom Narodna prosvjeta. 2 Klara BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, Gradine Istre. Povijest prije povijesti, ZN „Žakan Juri“, Pula, 2007., str. 479-480. 3 Danilo KLEN, Fragmenti Rašporskog urbara iz prve polovine XV. stoljeća, Jadranski zbornik 4(1959-1960), Rijeka – Pula, 1960., str. 164. (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=