236 ZAVIČAJ Boris Domagoj BILETIĆ osjećaj nacionalne manje vrijednosti, pomoći tom 'čovjeku na raskršću' znanjem koje će postati uvjerenjem, to je, eto, politički (kurziv B.D.B.) zadatak Nastave o zavičaju.“ Glede potrebe da Pula i Istra dobiju svoje hrvatsko sveučilište – stav sukladan Mirkovićevu/Balotinu, no nažalost nijedan ostvarenje svojih zamisli nije doživio ni kao činjenicu, a niti u dostojnom obliku/opsegu i/ili veličini toga sveučilišta – Peruško se često pozivao na Matiju Vlačića Ilirika, naglašavajući riječi velikoga Labinjanina, još iz XVI. stoljeća, kako bi na„granici slavenskoga, romanskoga i germanskoga svijeta valjalo osnovati sveučilište na slavenskome jeziku“. U novije vrijeme jezikoslovac i književnik Stjepan Vukušić, koji upravo na Peruškov poziv godine 1965. dolazi za predavača hrvatskoga jezika na pulsku Pedagošku akademiju, afirmirao je Peruškov prosvjetni, znanstveni pa i politički angažman. Izdvajamo: „...Peruško je umio napisati novinski članak i znanstvenu raspravu, esej i književnu prozu... Tone je Peruško bolje nego itko u nas formulirao princip zavičajnosti, tvrdio da domoljublje počinje na kućnom pragu, a opet je podvrgao kritici 'lokalistički, autonomaški, – istrijanski – mentalitet kakav je prije više od sto godina bila počela propovijedati talijanska liberalna buržoazija'“. (Peruško, Tone: U svome vremenu, Istra kroz stoljeća, V. kolo, knj. 30., Čakavski sabor <i dr.>, Pula <i dr.>, 1984.) Uklopljen je u Vukušićev tekst Peruškov navod iz napisa Razvojni put istarskog školstva (iz Knjige o Istri). Nastavlja Vukušić: „Jedna je od opsesivnih Peruškovih tema i istarski puti svagdašnji. Htio je prokopati povijesna i zemljopisna gorja. Izaći iz gotovo otočne izolacije, otvorenije inonacionalnom prostoru nego svome matičnome. I to je vrlo bitan dio povijesne zadaće: biti svoj sa svojima na svome... Dio tvrde Učke sigurno je dijelom prorovan i slovom Tone Peruška“. Mnogo je, osobito nakon II. svjetskoga rata, pisao Peruško o jeziku/jezicima u Istri, o narječjima, jeziku Istarskoga razvoda, složenome jezičnom identitetu istarskih Hrvata, povijesno uvjetovanom i ukorijenjenom. Kako bi se uopće smio oglasiti, pogotovo stručno i na prosvjetom te jezikoslovnom području, i Peruško je morao biti „lojalan“, što se ovdje tiče tadašnjega naziva službenoga jezika u Hrvatskoj, kao posljedice političkih pritisaka moći: odatle ona kovanica „hrvatsko-srpski“ jezik, pa se čak moralo pisati o „hrvatskosrpskim govorima u Istri“. Osobito je tijekom 1945. i 1946. puno pisao, najviše u Glasu Istre, o slavenstvu i hrvatstvu Istre, a u vrijeme diplomatske borbe za nju; neki su naslovi u tom kontekstu: Istra je dio hrvatskog kulturnog područja, Italija je uništila sva hrvatska kulturna društva u Istri itd. Postoji poseban otisak iz knjige Viktora Cara Emina Moje uspomene na Družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru, kojoj je knjizi (1953.) Peruško napisao pogovor, a kasnije je taj tekst objavljen kao Kratak pregled školstva Istre do oslobođenja.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=