231 Jan RÖHNERT NOVI PRIJEVODI lima sjenice, / s neba skinuta plavet njezina perja,/ ikada umrijeti na kamenom pločniku“5, a u pjesmi Iza Cividalea (Hinter Cividale) plavi vodomar„pomalja se / na vodi, uranja / u nju: plavet, / koju se samo jednom / sreće – plavet, / koja se ne ponavlja“6. Nešto rjeđe u oslikanim se pejzažima pojavljuje zelena boja.„Zelena ima 176 imena, / nijedno ne pogađa nijansu koja na livadi buja. / U vjetru što nam puše u leđa čujemo jezik zemlje / kojim ljudska usta nikad govoriti neće, / nemamo udžbenike za dijalekte / vjetra koji bije u lice i protusvjetla.“ Naši su izrazi za prirodne fenomene oskudni, priroda se opire riječima. Proturječno je čuti takvu izjavu od pjesnika kojemu je riječ osnovno izražajno sredstvo. U pjesmi Vrijeme Zemljina dana Röhnert uspoređuje vrijeme našega dana na Zemlji s takoreći beskrajnim trajanjem planeta. Sadržaj zemaljskoga dana, rutinsko ponavljanje ljudskih i prirodnih zbivanja koja teku „kao i dosad“, usporedno događanje rata „u susjedstvu“, rada u željezarama,„neuništivih“ Rolling Stonesa i uvijek novih interpretacija Hölderlina, baš kao i svega drugoga što zaokuplja našu javnost, raspršuje se naposljetku u mikroskopski tanak sloj sedimenta koji će nakon tisuća ili milijuna godina činiti slojeve jednoga geološkog doba. (M. S.) 5 „...kaum zu glauben dass / das Blau auf dem Flügelpaar der Maise / ihr Federblau vom Himmel abgezogen / in Pflastersteinen jemals stirbt“. 6 „...erscheint / auf dem Wasser,/ taucht ab: ein Blau, / das es nur einmal / gab – ein Blau / das nicht wiederkehrt“.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=