225 Boris Domagoj BILETIĆ NOVI PRIJEVODI Stendhala, Zolu, Gidea, Poea, Whitmana, Verhaerena, Conrada, Joycea, Schlegela, H. Manna, Kellera, Sartrea, Faulknera, Fitzgeralda, Steinbecka, Hemingwaya, Spjev o Cidu, Spjev o Rolandu, indijske i kineske lirike itd., itd. V. Prema kraju nekoliko riječi kao preporuka ovome prepjevu. Osobno sam razgovarao s kolegicama i kolegama koji su pratili Ugovo bavljenje Tinom i Kolajnom (s mnoštvom intertekstualnih reminiscencija na europsku pjesničku tradiciju od trubadurske lirike do simbolizma – stoga vrlo teško prevodljivu, što nije svakomu dano prevesti!). Pogotovo me zanimao odnos prema sada i„talijanskome“ Tinu onih kolega koji su iz književnoga svijeta i kojima je talijanski materinski jezik, kao što je meni hrvatski. Ovaj je prepjev ocijenjen vrlo, vrlo uspjelim. Zato slobodno i čistoga uvjerenja mogu zaključiti da je talijansko čitateljstvo ovom knjigom u lijepoj prilici upoznati se makar s (količinski „neznatnim“) dijelom velikoga, bogatog opusa Augustina Tina Ujevića, grandiozne pjesničke i literarne općenito, ali jednako goleme intelektualne pojave hrvatske književnosti i kulture. Imajući nešto dulji pa, usuđujem se napisati, i temeljitiji uvid u vrlo skrupulozan, temeljit, precizan i točan rad Uga Vesselizze (Pula, 1967.) na prepjevu, a ne tek šturom prijevodu, Tinove Kolajne – koje je djelo i predmetno-tematski, i motivski, i metaforikom, a pogotovo na razini izraza i jezika ove velike poezije zahtjevno i za današnjega hrvatskoga čitatelja, a kamoli ne za stranca – izražavam radost što će i ovim izdanjem, želio bih vjerovati i nadati se, dvije susjedne, stare i razvijene kulture s obiju strana Jadrana postati bar još malo povezanijima. Pa makar i putem književnoga medija, danas globalno ipak potisnutoga, ali bez kojega nema civilizacije koju poznajemo i etičkoestetskih, humanističkih vrijednosti koje još uvijek dijelimo. U Puli mjeseca travnja 2024.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=