222 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula Uz prepjev „Kolajne“ na talijanski O TINU UVODNO ZA TALIJANSKOGA ČITATELJA Tin UJEVIĆ: Collana / Kolajna, Ronzani Editore, Dueville (VI), 2024., 135 str. Na talijanski preveo Ugo Vesselizza. Dvojezično, hrvatsko – talijansko izdanje. („Sulla versione italiana di Kolajna di Tin Ujević“, str. 129-135. Pogovor.) Želio bih vjerovati i nadati se kako će pojavom ove knjige dvije susjedne, stare i razvijene kulture s obiju strana Jadrana postati bar još malo povezanijima. Pa makar i putem književnoga medija, danas globalno ipak potisnutoga, ali bez kojega nema civilizacije koju poznajemo i etičko-estetskih, humanističkih vrijednosti koje još uvijek dijelimo. TIN (AUGUSTIN) UJEVIĆ – hrvatski književnik (Vrgorac, 5. VII. 1891. – Zagreb, 12. XI. 1955.), u prvome je redu veliki pjesnik. Njegovi pjesnički vrhunci, bez ostatka i po najstrožim kriterijima, trebali bi ući u svaku zahtjevnu (kad ne bi bilo paradoksalno, napisao bih„objektivnu“) antologiju europskoga i svjetskoga pjesništva. To što u nekim takozvanim„velikim“ literaturama Tin možda do danas još nije (pre)poznat, leži na duši kritičarā, teoretičarā i prevoditeljā tih literatura, posredno i tamošnje kulturne javnosti. Osim pjesama, Ujević je pisao prozu, književnu kritiku, eseje, feljtone i polemike, te prevodio s mnogih jezika na hrvatski. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu studirao je hrvatski jezik, latinski i grčki s književnošću te filozofiju. Tijekom studija prišao je književnome krugu oko magičnoga Antuna Gustava Matoša (1873. – 1914.), jednoga od najvećih klasika novije hrvatske književnosti, s kojim se Tin kasnije razišao, a njihov je odnos, kao odnos dviju neupitnih veličina („učitelja i učenika“), jedno od vrlo zanimljivih mjesta hrvatske povijesti književnosti s dalekosežnim tragovima gotovo sve do danas. Zbog političkih uvjerenja koja je zastupao, Tin je bio primoran napustiti tadašnju Hrvatsku, u to doba zemlju u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, emigriravši u Francusku. Nakon I. svjetskoga rata vraća se nakratko u Zagreb, zatim živi i dugo djeluje u Beogradu, Sarajevu, Splitu, pa od 1940. do smrti opet u Zagrebu. To je vrijeme triju tada novih država: monarhističke Jugoslavije, koja je„nestala“ 1941. odmah početkom II. svjetskoga rata, zatim Nezavisne Države Hrvatske, poražene i nestale 1945. i, napo-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=