Nova Istra br. 1-2 2025.

220 NOVI PRIJEVODI Vanesa BEGIĆ I. Con le tue tenebre avanza nell'orizzonte smarrito; con un mistero e una nube da una guerra ad altra guerra. Con le tue tenebre solca la mezzanotte del mondo; e con la tua anima canta ovunque ci si riposa. Basta menzogne! Mi serve ben poco, buon Dio, che tanto si può dare: di una donna l'amore, e vista del cielo. E nient'altro. Non di più. Ci fosse in te buona voglia, sarebbe ben meglio, e dritta la via alla felicità. I. Stupaj sa svojim mrakom kroz prepast horizonta; sa tajnom i oblakom, od fronta pa do fronta. Stupaj sa svojom tmušom kroz ponoć cijele zemlje; pjevaj sa svojom dušom gdje god se spava i drijemlje. Dosta je laži! Što mi treba to nije mnogo, dobri Bože, i toliko se dati može: tek ljubav žene, vidik neba. I ništa drugo. Ništa veće. Da je u tebe dobre volje, meni bi bilo čisto bolje i – čisto ravan put do sreće.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=