210 Dragica VRANJIĆ GOLUB, Zagreb PJESNIŠTVO KAO ZAHVAĆANJE I PROIZVODNJA POVIJESNOGA SVIJETA Budućnost pjesništva ovisi o tome hoće li moći održati/produžiti raz-govor s povijesnim svijetom. Pojam recipročne ravnoteže jezika-duha-povijesnoga svijeta mora biti očuvan, bez obzira na to što se često pojavljuje „svijet bez povijesti“ i „čovjek bez svijeta“. Pjesništvo jest samopostavljajući bitak koji pjeva ljudski opstanak, ono utemeljuje ono što traje, povijesni svijet u kojemu se pjesnik samozatiče i ogleda jezikom u svome izvoru u poetskom prebivalištu. Privlačenje pjesništva i povijesnoga svijeta zrcali se u otvorenom odnosu prema svijetu, ondje se pjesništvo upušta u dijalog s povijesnim. Prezentacija svijeta prisutna je u onome otvorenoga svijeta, pjesnik se upućuje u to otvoreno gdje se pojavljuje njihovo jedinstvo. Ono se pojavljuje u jeziku, u njemu je biće u cjelini, u istini svojega odnosa, gdje se kazivanjem dospijeva u dolazeći svijet koji unaprijed nadmašuje njegovu prolaznost i tako prispijeva u ono povijesno. Po J. G. Hamannu„poezija je materinski jezik ljudskoga roda“, pjesništvo rasvjetljuje bit opstanka, ono je govor samoga bitka jer raskriva povijesnu bit. Doseg pjesništva ne leži izvan svijeta, ono jest svijet jer, kao materinski jezik ljudskoga roda, (izvor: IO DHK) Dragica VRANJIĆ GOLUB
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=