192 Matija ŠTAHAN, Zagreb ZAJEDNIČKO PODRIJETLO KNJIŽEVNOSTI I FILOZOFIJE Želimo li dokučiti bit stvarnosti, moramo se opredijeliti za ovakvu ili onakvu metafiziku (a svaka metafizika u osnovi je područje mitskog, gdje se ujedinjuju književno, filozofsko i religijsko), uz metafizički rizik bivanja u krivu. Žalosna alternativa tome o kojoj se odveć rijetko govori – obrnimo Kantov poučak izvorno iznesen u korist protumitskog prosvjetiteljstva – samoskrivljena je nezrelost. Koje je zajedničko podrijetlo književnosti i filozofije? Odgovor je, naravno, mit. Mit je ishodište ne samo književnosti i filozofije, nego opća kategorija koja je u arhajska vremena ispunjavala mnogostruke društvene funkcije; mit je bio iskonska verzija prirodnih znanosti, mit je bio iskonska verzija historiografije, mit je ishodište religije, mit je izvorna domena magije, a u svoje vrijeme ispunjavao je – dakako – i misaonu funkciju filozofije te umjetničku funkciju književnosti. Neovisno o zemljopisnoj širini i kulturno-civilizacijskom kontekstu, od Sumera, Asira, Babilona, Mezopotamije, Perzije, Indije, Kine, Egipta, Izraela, Grčke, preko Rima i euroazijskih barbara, afričkih, sjevernoameričkih i australskih plemena te južnoameričkih naroda, mit je – između ostaloga – odgovarao na isto pitanje na koje filozofija nastoji odgovoriti, a ono je: zašto je nešto takvo kakvo jest? Način na koji je mit to činio bio je književni – zbog usmene naravi mitskoga pripovijedanja, zahtijevao je formulaičnost, ponavljanje, ritmičnost i pamtljivost, što su neki od ključnih preduvjeta za stvaranje književnosti. Neke od glavnih preokupacija mitova bile su počeci i krajevi, (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=