172 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Sanjin SOREL Satirični se tekst smješta između stvarnosti i ideala, onoga kako jest sada i kako bi trebalo biti, između stvarnosti i idealizirane iluzije neprekidno naglašava dobro, mudro, ispravno, moralno, a na temelju njihovih suprotnosti. Takav je tekst jednim dijelom didaktičan, funkcija mu je obrazovno-odgojna, stoga nije čudno da Lucić piše udžbenik. Kao da se na tome mjestu dodiruju estetika pjesme s njezinom izvedbom; u javnom nastupanju kao da Lucić i Dežulović potvrđuju Schillerovo uvjerenje kako ljepota doprinosi etičkome i političkome čovjekovu odgoju10, jer „(...) obrazovanje ima ključnu ulogu – ujediniti etiku i estetiku. Štoviše, mislim da je ovo jako bitno za Schillera jer mu upravo etički utemeljena estetika nudi temelj za izgradnju svoje estetske države za koju se zalaže u svojim Pismima.“11 Koliko je širok politički i društveni kontekst Lucićeva pjesništva? Iznimno širok! Budući da taj kontekst čine mete satiričnoga napada – zlo, glupost, banalnost, udvorništvo, nacionalizam, beskrupuloznost, zločin, licemjerje, laž, pokvarenost, konformizam, lopovluk itd., prije svega stvarnih ljudi koji su najčešće metonimije institucija (državnih, lokalnih, vjerskih, kulturnih, vojnih, političkih, medijskih i sl.) – izgleda kako autor nije imao niti najmanjeg problema s tzv. inspiracijom, zbiljom, pronalaženjem poticaja. Satira je, na kraju krajeva, reakcija na društvenu situaciju. Kada se vidi širina, količina, kvantiteta Lucićeva pjesničkoga opusa, izgleda da je u tako maloj zemlji poput Hrvatske opseg društvenog taloga, koji je pjesniku ishodišna, referentna točka, gotovo beskrajan. Očito: što je dobro književniku, nije društvu. A kada država nije nečim zadovoljna, ona ima niz represivnih mogućnosti kojima može suzbiti bilo kakvo protivljenje. Drugim riječima, sve nevolje koje su Feral tribune i Predrag Lucić imali u osnovi su svodive na zajednički nazivnik odnosa vladajuće politike prema satiričarima, odnosa koji se svodio na optužbu kako je riječ o nedomoljubnom projektu i nacionalno neosviještenom književniku. Očito je kako je pitanje domoljublja/patriotizma jedna od ključnih točaka konstitucije države, shodno tome i prijepora tko je pravi patriot. Uglavnom, bar kako je vidljivo iz političkih i medijskih, a i službenih narativa, dominantna vrijednost Republike jest nacionalizam. I tu nastaju problemi jer očito je da postoji više tipova ljubavi prema vlastitoj zemlji. Nacionalizam definitivno nije taj, jer on uvijek uključuje antagonistički odnos prema drugome, naime nacionalizam zahtijeva neprijatelja. 10 Schiller, Friedrich, Pisma o estetskom odgoju čovjeka, Scrabus naklada, Zagreb, 2006. 11 Lukić, Vladimir, Edukacija ljupkosti i dostojanstva: etička egzaminacija estetskoga obrazovanja, Foo2rama, Udruga studenata odgojnih i obrazovnih znanosti Futuri Magistri, Slavonski Brod, 2019., str 75.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=