168 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Sanjin SOREL davno poezija je imala svoju društvenu funkciju (Rita Felski napisat će kako su namjene književnosti – prepoznavanje, očaranost, znanje i šok4), no danas je njezin utjecaj na šire društvene funkcije minimalan ili ga nema. Mislim da tu leži odgovor na pitanje – pjesništvo je kao književni rod zbog mnoštva razloga postalo nezanimljivim većini čitatelja, stoga su i njegove nekadašnje uloge krajnje mimimalizirane. Iz te perspektive, može li danas pjesništvo svojim vrijednosnim stavovima (etičkim konceptom) utjecati na publiku? Mislim da ne može. Ta su vremena uglavnom prošla. No, ne znači da se, kako to nalaže„retro“ pristup idejama, barem nekadašnji koncepti ne bi ponovno mogli aktivirati. Jednako tako, iako se na čitatelje jedva može utjecati moralnim idejama, to ujedno ne znači da bi ih se pisci trebali odricati. Etičkih rasprava o književnosti danas ima iznimno mnjogo. Jednu, osnovnu klasifikaciju etičkih čitanja dao Lawrence Buell5, tu su zatim Richard Posner i Martha C. Nussbaum, čiji su pristupi etici u književnosti nezaobilazni, također oni Jacquesa Rancièrea, Alessandra Giovanellija i brojnih drugih autora, koji su dijelom sada već pomodnoga tzv. etičkoga zaokreta i etičke kritike u književnosti. Sudeći po hrvatskome društvu, što je više etičkih tekstova unutar humanističkih „znanosti“, to je očito kako je moralno ponašanje u stvarnosti uglavnom misaona imenica. Sve u svemu, u raspravama o intrizičnome odnosu etike i književnosti, barem onima koji na neki način ishode još od Platona, iskristalizirala su se tri pravca. Prvi je humanistički (na poeziju gleda kao na moralni čin), drugi je estetički (umjetnost radi umjetnosti, odbacivanje veze estetike i etike) i treći je onaj pravac koji na umjetnost gleda na kao oblik transgresije (umjetnost je estetski vrijedna stoga što zanemaruje konvencije i moralne vrijednosti). Iz navedenih triju paradigmi ishode i etički ekvivalenti – moralizam, estetizam i nemoralizam6. Odmah ću reći kako smatram da se Lucićevo pjesništvo nalazi u zoni moralizma. Primjerice, u parodiji Marka Perkovića Thompsona Povijest Hrvata (velebni ojkatorij po petoknjižju Vjekoslava Klaića), uza svu „velebnu“ povijest s kojom se zafrkava, Lucić je manje šaljiv kada se približi XX. stoljeću, tada zapravo govori o minus-mjestima hrvatske društvene zbilje: (...) Piše Klaić suvereni Da smo oduvijek, 4 Felski, Rita, Namjene književnosti, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2016. 5 1. Tradicionalni pristup usmjeren na moralne teme; 2. Instrumentalizacija književnosti u svrhu filozofije (etike); Dekonstruktivistički pristupi; 4. Usredotočenost na subjekt i njegovo djelovanje; 5. Kognitivni skepticizam; 6. Izražena etika profesionalnosti. U: Buell, Laurence, In Pursuit of Ethics, 1999.,„PMLA”, vol. 114, nr. 1, str. 7-19. 6 Gaut, Berys, Art, Emotion and Ethics, Oxford University Press, 2007., 1-14.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=