13 B. D. B. UZ OBLJETNICE Hvala još jednom na svemu učinjenom. Časopisu želim dug, plodonosan i izazovan život. Čini mi se primjerenim završiti ovim Dobrilinim riječima: „Izgubio sam iluziju, ali ću govoriti. Možda je to kao zapisano na morskom pijesku, ali...“ Slavko KRAJCAR (1951. – 2021.), znanstvenik i predsjednik Čakavskoga sabora * SLOBODNI PROSTOR... Svojedobno, ne tako davno, neki je stranac na pitanje što misli o Hrvatskoj odgovorio da su ga kod nas fascinirale nevjerojatne prirodne ljepote, ali i da je imao osjećaj kako su svi ljudi nekako suvišni. Ove se rečenice često sjetim pri spomenu na aktualnu hrvatsku kulturnu scenu. Čini mi se, naime, da se kod nas događaju ili odgađaju važne stvari, ali uz strahovit napor, sa sudionicima koji su jedni drugima suvišni i nepoželjni. Drugim riječima, s negativnim nabojem koji struji u uskome, zatvorenome krugu. Svaki krug ima određen broj sudionika i otvoren je samo odabranima, onima od kojih se ne očekuju nikakva iznenađenja niti iskakivanja iz reda. Krugovi su vodoravno povezani i čine teritorij. Zonu jala, netrpeljivosti i podmetanja. Kako svaki teritorij ili područje borbe ipak ima neki izlaz u drukčiji svijet, tako i naš„poetički“ prepoznatljiv kulturni krajolik ima dragocjen komad tla koji vodi na sjever, jug, istok i zapad, u slobodni prostor stvaralaštva i idejnih raznolikosti. Zemljopisno ga, kao što je poznato, odavno lociramo kao Pulu, Istru, sjeverni Jadran. Duhovno pak kao „Novu Istru“ i pripadajuće joj hipostaze. Irena LUKŠIĆ (1953. – 2019.), književnica, prevoditeljica i znanstvenica * ZDRAVO, BORISE! Lip je to jubilej: prvi veliki, pravi, važni, zaokružen, ozbiljan. Dva desetljeća, dvajset liti kako jedan hip. Ni više škerci, i punoljetnost je u điru. Čestitan NOVOJ ISTRI, svima ki su pomogli i bili unutra, a tebi, moj druže, prije svih, ča si – zdura. A i lipo i smisleno uređiva časopis. Vajka obilatu i obilnu NOVU ISTRU čitamo svi, od poezije (ako je Orlićeva poezija unutri, tim, tim bolje),
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=