12 UZ OBLJETNICE B. D. B. ćanja, ogledi itd. Ukupno do danas preko 70 djela. Divljenja vrijedno. I sve to u manje od 20 godina! Časopis Nova Istra nije samo tisak. On je pokret. On je događanje. On je prostor koji daje i traži. On je kanal za komunikaciju. On je posrednik (sredstvo) za razgovor. Časopis je pomalo domoljuban, kako regionalno tako i nacionalno. No, domoljublje je to koje ne upada u zamku domoljublja navijačkog tipa. To je samo izazovno otkrivanje istine, britkosti i afirmiranosti u različitosti. Nastavak je to, na neki poseban način, puta zacrtanog sedamdesetih godina prošlog stoljeća u kojem je i Čakavski sabor imao važnu ulogu. Časopis Nova Istra od samog je početka bio i sve do danas ostao jedna specifična (nova) pojava, a moglo bi se reći i svojevrsni fenomen u odnosu na većinu drugih sličnih časopisa iza kojih obično stoji neka „velika institucija”. Kad je riječ o prijelomnim povijesnim vremenima, a to nastajanje časopisa Nova Istra jest, kako odijeliti opće od osobnog? Nastanak, rađanje i uspješno življenje časopisa, budimo iskreni, plod je, od ideje do realizacije, jednog čovjeka. A taj se čovjek zove Boris Domagoj Biletić, glavni i odgovorni urednik časopisa. Boris Domagoj Biletić sazrijevao je stručno, stvarateljski, znanstveno pa i životno zajedno sa časopisom. Možda je to„zajedničko odrastanje” Borisa, časopisa, Istre, hrvatske povijesne zbiljnosti, svojevrsni tumač uspjeha pustolovine započete pred dvadeset godina. Borisova poznata osobnost, svojevrsna tvrdoglavost, (bes)kompromisnost, upornost, stvarateljska napetost i vjera prenijela nam se, putem časopisa, u ostavštinu. Časopis bismo mogli opisati kao povijest protkana strašću Borisa Domagoja Biletića, koja je k tome i duboko osobna, ali i mjesto gdje su se iz pera mnogih nizale budućnosti koja danas postaju javom. Boris i svi stvaratelji zabilježeni u izdanjima časopisa shvatili su da svi mogu kulturu ignorirati neko vrijeme. Neki je mogu ignorirati i dugo. Međutim, nitko to ne može činiti sve vrijeme. Boris je prepoznao da budući povjesničari kulture neće moći pronaći opravdanje za njegovo (naše) ne djelovanje. Prepoznao je i slabu aktivnost Čakavskog sabora u to vrijeme. Prepoznao je i mogući sinergijski efekt svih institucija kulture koje djeluju u tom podneblju (Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika, Čakavski sabor). Prepoznao je da mora postojati prostor za„susret“ regionalne i nacionalne kulture. Znao je za nužan suživot odnosno za ča i što u zajedništvu. Boris je jednostavno odlučio djelovati. Sam je pisao, počesto i kritički, motivirao je svoje okruženje da iskaže svoje misli i prikaže svoja djela. On je časopisu, jednostavno kazano, davao život. I tako svih 20 godina. Zaključno, potrebno je istaknuti da priče iz časopisa Nova Istra, ali i ostalih izdanja pod njegovom „kapom”, nisu možda štivo za noćni ormarić i čitanje pred san, ali svakako jesu vrlo dobro štivo za sve ostale dijelove dana.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=