108 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Dragutin LUČIĆ Luce stva” i „estetski učin”, a ne djelo u tradicionalnom smislu riječi, stoje u prvome planu, jer se tzv. „djela” (ready-made arte-facti) međusobno ne razlikuju, bez nijekanja ili potcjenjivanja mimesis, zajamčiti estetičku samobitnost Žunecova Kanconijera? Naime, Immanuel Kant je prvi od velikih imena zapadnjačke filozofije u Kritici rasudne moći (Kritik der Urteilskraft)„otkrio” da iste duševne moći (ne samo aistetičke), s obzirom na svoju diferentnu – logičku ili estetičku, interesnu ili bezinteresnu – uporabu, odnosno nastrojenost (igru ili poduzeće), za konzekvencu imaju sad nešto korisno, sad nešto beskorisno; sad neki svrhoviti uradak, sad nesvrhovito estetsko milje... U konačnici se na interesu zasnovana upotreba duševnih moći dovršava u nekoj svrsi, odnosno logičkom (znanstvenom) pojmu, dočim njihova bezinteresna nastrojenost svoj konačni učinak ima u sudu (estetskom) ukusa (njem. Geschmack = ukus i okus), koji dakako nije logički, nego estetički – gdje osjetilima i umom vlada interes, tamo nije moguće iznuditi estetsko milje! Na tom je tragu analitički filozof i likovni kritičar Arthur C. Danto tek mogao ustanoviti da Duchampova Fontana svoja „nezamjedbena svojstva” ne dijeli s industrijski proizvedenim porculanskim pisoarima, nego s Michelangelovim Grobom pape Julija II i Cellinijevim Velikim Perzejem, kao što je mogao reći da Warholove Brio-kutije ne dijele svoja„nezamjedbena svojstva” sa svojim zamjedbenim analogonima na policama američkih drugstorea, nego s Brancusijevim ili Giacomettijevim skulpturama. Jer je riječ o ontologijski diferentnim, a tvarno identičnim dioskurima19! Već i svakodnevno iskustvo opominje da se tako nešto, pa i nehotice, može dogoditi i s jezičnim sklopovima. Da mogu biti dvosmisleni, pa i višesmisleni? Kad bi se, recimo, u nekom brodskom dnevniku naišlo na rečenicu „Muđu putnicima bio je i jedan slijepi putnik na kojega je posada morala obratiti osobitu pozornost...”, bi li to, poput uobičajenih službenih bilješki, značilo da je brodom putovao slijepac kojemu je posada stalno morala biti pri ruci ili da je posada u potpalublju pronašla putnika bez vozne karte, te ga je do prve luke morala držati pod prismotrom? No, napokon, zar i slijepi putnik ne bi mogao biti slijepi putnik? Dakle, per analogiam, Kanconijer Ozrena Žuneca ne dijeli svoja „nezamjedbena svojstva” s Medicinskom enciklopedijom, nego, usprkos svemu zamjedbenom, s Petrarkinim Kanconijerom! Upravo se zahvaljujući tim „nezamjedbenim svojstvima” Ion, Marulić, Duchamp, Warhol, Načinović, naravno i Žunec, mogu držati za poietese ili, modernije kazano, za autore pod svojim punim imenima. 19 Arthur C. Danto, Preobražaj svakidašnjeg – Filozofija umjetnosti (The Trasfiguration of the Commonplace. A Philosophy of Art), KruZak, Zagreb, 1997., str. 132-133.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=