105 Dragutin LUČIĆ Luce KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST postaju gradski ili kotarski ZZZZ. ZZZZ Zavodi za zaštitu zdravlja. Ovi primjeri, među ostalim, refleksi su medicinskoga„znanja i vjerovanja iz šezdesetih godina” minuloga stoljeća, ali i „političkog, socijalnog i civilizacijskog trenutka” jedne zemlje za koju nas stalno uvjeravaju da u njoj nismo uopće živjeli, a dokaz za to nalaze u činjenici da u njoj nećemo umrijeti. Da je danas stubokom sve drugačije, svjedoči, uz ostalo, i prilog iz Liječničkih novina (226/2024.) naslovljen jednostavno: KRATICE: AMZH Akademija medicinskih znanosti Hrvatske HLK, genitiv HLK-a Hrvatska liječnička komora NZJZ Nastavni zavod za javno zdravstvo MEF, genitive MEF-a Medicinski fakultet Tek usputno, bi li i G. W. F. Hegel postupio prema istoj shemi „medicinskih enciklopedista” da je kojim slučajem Žunec za svoju poetifikaciju umjesto Medicinske enciklopedije bio nadahnut na „privraćanje” njegove Enciklopedije filozofijskih znanosti? Bi li vlastiti tekst, sukladno svojim Predavanjima iz estetike, proglasio za „osjetilni sjaj ideje”, te stoga za najniži, neprikladan lik (morphe) u kojemu se apsolutni duh samoobznanjuje, a on se na kraju puta u samoga sebe obznanjuje u apsolutnom pojmu, odnosno u apsolutnoj znanosti, a ne u liku umjetnosti, bi li dakle svoj vlastiti tekst proglasio za nešto što je po svome najvišem određenju – zauvijek prošlo? Bi li svoj navlastiti tekst proglasio za onaj koji „više ne važi za najviši lik u kojemu istina pribavlja sebi egzistenciju”, te da kao takav „više ne zadovoljava našu najvišu potrebu”? Kad bi se u pjesmi moglo stanovati... Simptomatično je, međutim, da medicinsko znanje i umijeće s lakoćom poseže za ne-znanstvenim i a-tehničkim fenomenima života, za poetskim i mitskim motivima – dovoljno je prisjetiti se Freuda i njegovih edipovskih i hamletovskih kompleksa – da bi ih uklopilo u svoj „svjetonazor”, a da pritom takav postupak zapravo scientifikacije i tehnifikacije poetskoga ne drži sumanutošću, štoviše?! Pa se tako, uz glazbu i dramu, u Medicinskoj enciklopediji, primjerice, navodi ime Ignacija Aquilinija (1642. – 1715.), koji je 1705. napisao / medicinsko-didaktički / spjev / Liecnyk Kuchny bez spenze / (Liječnik kučnji bez spenze), / prvo neanonimno medicinsko djelo na hrvatskom jeziku, a kojemu je Žunec posvetio Cotardov sindrom. Dočim u
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=