241 Igor ŠIPIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI imao svoje određeno mjesto (Šopov „kršćanski komunizam“ ili Ujevićev „socijalizam duša“).11 Autora dobro poznam in situ i imam osjećaj da bi s Jerolimom najradije u špilju pa se zavadio oko Vulgate; s Benediktom pod liticama Subiaca raspravljao oko proturječja bogatstva među redovnicima; s Franjom se dao obnovi Porcijunkule, pokupio usput i mrave i vrapce, miševe i pčele, svukao se gol i bacio u kupinu. Svijet se ionako raspeo u svojoj drači, dok sublirski, kakvim svijetom podmorja, anaforom pjeva u pjesmi Ne boj se vrapče: „Ne boj se vrapče, neznatnosti svoje, / i najveća poplava počela je malom kapljom, / i najveći požar počeo je sićušnom iskrom, / i najveći uspon počeo je prvim korakom, / a ti, ako i ozlijediš nožice, / stat ćeš u malu toplu ruku djevojčice.“ Njegova mašta ide dalje od praktično-moralnog stajališta vjernika uspijevajući se, poput Šopova Krista,12 spuštati u male stvari, u obične prizore, u prostor svakidašnjeg života, u čemu je univerzalan i jedinstven. Kao i u Atonalnim strunama (mislingu), iz njegove razumske potkovanosti, i opet se zanovismo u minimalizmu kao otporu devastirajućim promjenama svijeta: „Slamka u golubljem gnijezdu, kruh u ruci gladnoga brata“ (Brod), obveza je na izazov askeze koja vas gleda u oči i ne laže vam. I nije samo riječ o svijetu čvrste materije usitnjene pod naletima metafore, veći je iskorak učinjen „uvis“, vraćanjem k prazninama kozmičkog prostora i imageom same svemirske beskonačnosti.13 Pjesnik je odgovoran za svoje djelo koliko i djelo za razvoj društva. Što će biti dalje, može li se Burkeov konzervativizam nositi s pošastima društvenih inženjeringa oligarhijskog New Agea? Kako će se snaći kršćanstvo u vremenima kozmopolitski moderiranih egzistencijalizama? Ima li snage za suprotstavljanje neoliberalnoj zvijeri današnjice kao globalnoj teoriji rata politokratskih tobože demokracija?14 Koliko će nas Sunce još trpjeti, ne znamo; po svemu, dosta mu je! „Neka se ljudi spomenu kako se nalaze na jedinstvenoj stazi neizmjernoga svemira, što ga je Bog za njih stvorio.“15 Poput Misli Ivana Pavla II., Krpetićeve misli prerastaju u More milosti, pjevajući: „A žednih sve više, gladnih sve više, a slijepih ponajviše.“ Potom je decidi11 S. Tontić, Svemirski pohodi, (predgovor: „Zemlja i svemir Nikole Šopa”), Svjetlost, Sarajevo, 1985. 12 Isto: 1985. 13 N. Krpetić, Atonalne strune (misling), Split, 2023. 14 Agendu „slobodnog svijeta” kao olakšanje u kontroli zapadnih demokracija, primarno zadovoljenjem sebičnih žudnji pojedinca, manipuliranjem masama i kolektivnom hipnozom, što je označilo početak svekonzumirajućeg sebstva koje dominira modernim svijetom (simbioza tržišnog kapitalizma i psihoanalize), u doba W. Woodrowa proizveo je Edward Bernays, Freudov nećak. Riječ je o fiksaciji na beskonačni rast kao put ka samouništenju zbog sve agresivnijeg i nepovratnog probijanja eko-bioloških granica života na Zemlji. 15 Isto: 2011.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=