Nova Istra

79 Ana BATINIĆ 23. ŠOLJANOVI DANI aktualne probleme Zagreba... Ideja je ostala neostvarena zbog nedovoljne angažira- nosti članstva i neaktivnosti onih članova kojima je bilo povjereno pisanje referata. Neke od sljedećih točaka izvještaja odnose se na nesklonost prema nekim sta- rim oblicima rada, koje članovi izražavaju zanemarivanjem sekcija, posebno kritičke sekcije, pa se u posljednje vrijeme osjeća potreba za stvaranjem udruženja kritičara koje bi ih štitilo od nezadovoljnih autora, a takvo bi tijelo ujedno imalo važnu ulo- gu kao korektiv tona i metoda u kritikama i polemikama članova Društva. Važne su bile i aktivnosti Društva u vezi s Kongresom književnika u Sarajevu te posjet niza stranih gostiju: novinara, pisaca, prevoditelja, urednika i drugih kulturnih i javnih radnika, ali i nekoliko službenih delegacija (sovjetska, poljska i bugarska)... Tu je, naravno, i vazda aktualna i bolna točka „Honorari pisaca“. S obzirom na činjenicu da autorski honorari ili stagniraju ili su zanemarivo porasli, na prijedlog hrvatskoga Društva Savez književnika pokrenuo je inicijativu za sklapanje sporazuma između Saveza književnika Jugoslavije s jedne i Saveza izdavača s druge strane. Sporazum nije postignut, a kao posebno štetne istaknute su tendencije pojedinih izdavača koji, koristeći se slobodnim ugovaranjem, nastoje uštedjeti i sniziti cijenu knjige upravo na autorskim honorarima, iako je ta stavka u cijeni knjige još uvijek u postocima najmanja. Iz izvještaja je vidljivo i to da je jedno od pitanja koje je neprestano bilo na dnevnom redu Uprave Društva bilo pitanje – bolje rečeno, problem – Kluba: s jedne strane nezadovoljavajući rad restorana i osoblja, a s druge nedovoljno repre- zentativan izgled interijera: „Naročito mnogo prigovora ima na karakter restorana, koji nikako ne odgovara rangu kakav bi trebao imati kao Klub književnika. Posebno je pitanje klupskih i društvenih prostorija, koje ne izgledaju nimalo reprezentativ- no, što uslijed arhitektonskih rješenja, što uslijed nabavljenog namještaja, što uslijed stanja u kojem se taj namještaj nalazi. Početkom ovog razdoblja Uprava Društva po- kušala je izvršiti reorganizaciju društvenih kancelarija, da bi mogla reprezentativno i bez smetnji vršiti svoj posao, ali ta reorganizacija nije uspjela zbog tehničkih razloga. Nova Uprava morala bi se temeljitije pozabaviti tim pitanjem...“. Godina 1961. u povijesti je Društva upamćena i kao godina u kojoj je naposljetku završen jedan ambiciozan i dugogodišnji projekt DKH, a to je osnivanje stambene zadruge. Ljeti te godine veći se broj književnika uselio u zgradu u Čakovečkoj ulici, a posebna zasluga za uspjeh projekta pripada Ivanu Raosu. Jedan od novih stanovnika bio je i Šoljan... Naime, skupina pisaca, članova Društva književnika Hrvatske, radi rješavanja stambenih pitanja osnovala je 1958. stambenu zadrugu, za čijeg je pred- sjednika bio izabran Ivan Raos. Zemljište je pronađeno na zagrebačkoj Trešnjevci, u Čakovečkoj ulici. Stanovi su bili jednosobni, dvosobni i trosobni, a prema veličini stana svaki zadrugar trebao je uplatiti određenu svotu. Tadašnji zagrebački grado- načelnik Većeslav Holjevac svakome je članu dao jedan udio, a preostali dio cijene