Nova Istra

80 23. ŠOLJANOVI DANI Ana BATINIĆ stana otplaćivao je svaki zadrugar kreditom. Stambena zgrada sastojala se od dva- ju ulaza, Čakovečka 3 i 3a. Dio stanova koje nisu otkupili sami pisci bio je prodan. Prvi stanari bili su Milivoj Slaviček, Vojislav Kuzmanović, Tomislav Sabljak, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, Dalibor Cvitan, Ivan Raos, Ivan Katušić, Dušanka Popović Dorofejeva, Josip Tabak i Zvonimir Golob. Prema riječima Tomislava Sabljaka, 19 zbog skupine pisaca koji su u to doba propagirali anglosaksonsku književnost, kuću su prozvali „Mali Oxford“. Uz spomenute arhivalije, 20 još je jedna, lakše uhvatljiva poveznica između Šoljana i Društva, a odnosi se na izdavačku djelatnost te institucije. Ona nas vodi u 1957., kada su u Nakladi Društva objavljeni Šoljanovi Specijalni izaslanici . Četrnaest priča o začudnim ili, u najmanju ruku, autsajderskim sudbinama junaka priskrbilo je au- toru dvije godine poslije, u čast „Kranjčevićeve proslave DKH“, nagradu u iznosu od 120.000 dinara (u sastavu žirija bili su Vladimir Popović, Vojin Jelić i Ivan Slamnig te predsjednik Mirko Božić 21 ). Nakon toga, u izdanju Male knjižnice DHK objav- ljena je – u dvama izdanjima: 2005. i 2013.! – knjiga Ante Stamaća Zapravo, Šoljan , koju sâm autor u pogovoru određuje esejističkom, a ne znanstvenom ili strogo kri- tičkom, namjerno se odričući stroge književnoznanstvene sustavnosti u izlaganju, vidljive u različitim stajalištima – kutovima gledanja – koje zauzima promatrajući u različitim prigodama jednako raznorodno Šoljanovo djelo. U šest kratkih poglavlja Stamać Šoljanu ne pristupa iz profesorske, nego književničke i prijateljske pozicije, odajući priznanje – „boljem kovaču“ 22 i „majstoru čiste i jasne rečenice“ 23 . Pogovor nudi i razradu naslova, koji kao da daje odgovor na nepostavljena pitanja: „A tko je učinio to i to? ... A tko ti je, pišče ove knjižice, zapravo kritički izbor?“ 24 . Te iste 2013. – godine u kojoj je obilježena dvadeseta obljetnica Šoljanove smrti – Društvo objav- ljuje i zbirku odabranih Šoljanovih stihova Svojeručno – Šoljan u izboru Tomislava Brleka, čiji interes za Šoljanov opus traje do danas, o čemu svjedoči i novopriređena knjiga Šoljanovih eseja Lično i literarno (2018.). No ni ovime nije iscrpljeno bogat- stvo poveznica između Šoljana i DHK: ne smije se, naime, zaboraviti ni autorova za- 19 Zahvaljujem mu na nekim od ovdje iznesenih podataka te na fotografiji zgrade kojom sam se koristila u prezentaciji prilikom izlaganja. 20 Među ostalom sačuvanom dokumentacijom u fondu spomenimo i dopis iz DKH (2. rujna 1964.) Šoljanu u vezi s odlaskom na Kongresa Saveza književnika Jugoslavije, koji je održan u Titogradu, 24. – 27. rujna 1964. 21 Dopis od 25. svibnja 1959. 22 A. Stamać, Zapravo, Šoljan , str. 88. 23 Isto, str. 12. 24 Isto, str. 87.