Nova Istra

76 23. ŠOLJANOVI DANI Ana BATINIĆ kvom sistemu vrijednosti, meni se čini, da autobiografiju jednoga pisca možemo či- tati samo istim onim očima i mjeriti istim mjerilima, kao njegove vlastite knjige. Au- tobiografije pisaca se čitaju da bismo vidjeli kako će stručnjak za izmišljanje izmisliti svoj život. Kao pisci, mi u izboru fakata iz svoga života učestvujemo isto onako kako učestvujemo kad pišemo vlastite priče, u izboru fakata iz života uopće. To ne znači da je životopis laž: kao što posve izmišljena knjiga može biti istinita, tako i životopis može biti istinit – ako je dobro izmišljen. ... Prava biografija pisca je duhovna bio- grafija – to su njegova djela. ... Ali možda pisanje od početka svijeta i nije ništa dru- go nego savladavanje straha – straha od bogova, straha od ljudske nemoći pred vla- stitom sudbinom. U tome se možda i sastoji sveta uloga književnosti: da pomogne čovjeku da svoju sudbinu podnese s ljudskim dostojanstvom i da ne zatvara oči pred istinom, ma kako bila strašna.“ 13 U svemu tome Šoljana katkad uplaši mogućnost da čovjek svojim djelima piše svoju biografiju unaprijed. Kao primjer iz osobnoga isku- stva navodi danas antologijsku pjesmu Bacač kamena , čije scene riječne obale, čaplji i bacanja kamena – na vlastito zaprepaštenje – doživljava petnaestak godina poslije s prijateljem Slamnigom... Nakon predane molbe te naknadno priloženoga životopisa za člana DKH – do- znajemo iz obavijesti koju potpisuje tadašnji tajnik Grigor Vitez 14 – Šoljan je prim­ ljen tek na sjednici Upravnoga odbora Društva održanoj 24. siječnja 1955. Nekoli- ko godina poslije, početkom 1960-ih, Šoljan je postao i tajnikom Društva. U tome svojstvu u izvještaju za godišnju skupštinu iz ožujka 1962. podnosi pregled svoje djelatnosti u protekloj godini, koji počinje osvrtom na obilježavanje 20. godišnjice Revolucije 1941. – 1945. U povodu te obljetnice Društvo književnika Hrvatske u suradnji s ondašnjim Institutom za književnost (danas Akademijinim Zavodom za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe), tj. njegovim direktorom Draguti- nom Tadijanovićem postavilo je komemorativnu izložbu Književnici-borci , na čijem je otvorenju 30. svibnja 1961. govorio tadašnji predsjednik Društva Jure Kaštelan. 15 U okviru izložbe, otvorene do 31. listopada 1961., predstavljen je rad„pisaca revolu- 13 Antun Šoljan,„Odgovor na ‘Jedno pitanje Antunu Šoljanu’ Vjerana Zuppe“, Telegram, god. XI, br. 517, 27. 3. 1970., str. 10. 14 Obavijest je upućena 25. siječnja 1955., na adresu Drvarska 3. U njoj stoji: „Prilažemo Vam kartotečni list Saveza književnika Jugoslavije u 2 primjerka, pa Vas molimo da ih ispunite (po mogućnosti mašinom) i zajedno sa 3 vaše fotografije (veličina za legitimaciju) dostavite našem Društvu.“ 15 Jure Kaštelan bio je predsjednik Društva od 1960. do 1961. Nakon njega tu funkciju preuzima Dragutin Tadijanović (1962. – 1963.), a potom Gustav Krklec (1963. – 1964. i 1974. – 1976.). Usp. Božidar Petrač (ur.), Spomenica Društva hrvatskih književnika 1900. – 2000. – 2010. , DHK, Zagreb, 2010., str. 216-217.