Nova Istra

74 23. ŠOLJANOVI DANI Ana BATINIĆ najranijom autorovom autobiografijom smatra ona iz 1970., tiskana u utjecajnom zagrebačkom tjedniku Telegram 8, pod naslovom Kratki zapis umjesto autobiografije , uz napomenu da je napisana na zahtjev glavnog urednika izdavačke kuće „Hudože- stvenaja literatura“ koja namjerava objaviti antologiju Suvremena jugoslavenska no- vela – dakle, u ediciji u kojoj je uobičajeno da „autori uvode svoje radove s kratkom nekonvencionalnom autobiografijom“. 9 Kratki zapis... objavljen je u okviru nekoliko Telegramovih stranica posvećenih Šoljanu koje je priredio Vjeran Zuppa, i to nakon Zuppina „uvoda u Šoljana“, zajedno s još nekim autorovim pjesmama ( Mnoge smo i mnogo voljeli , Ova su mjesta bez nas , Kralj , Bacač kamena , Testament , Tisuću devetsto šezdeset i treće iznad Grobničkog polja ) te ulomcima iz dužih njegovih djela: dramā Galilejevo uzašašće i Dioklecijanova palača te romana Kratki izlet . U „Šoljanov“ je prostor u Telegramu uvršteno i nekoliko osvrta na Šoljanovo stvaralaštvo (potpisuju ih Miloš I. Bandić, Draško Ređep, Branimir Donat), zatim„Jedno pitanje Antunu Šoljanu“ – pretpostavljam Zuppino – te već citirana (bilješka 3!) Šoljanova biblio- grafija. 10 Šoljanova je autobiografija iz Telegrama uvrštena i u izdanje Autobiografije hrvatskih pisaca Vinka Brešića – vrijednu zbirku koja prvi put okuplja tekstove ovo- ga žanra i čiji je početni moto – pravi šoljanovski – preuzet upravo iz toga izvora:„I životopis može biti istinit – ako je dobro izmišljen“. Svoju autobiografiju iz 1954., upućenu Društvu, Šoljan zapisuje kao student treće godine Filozofskoga fakulteta, započevši autonaraciju uobičajenim podacima o loka- ciji i datumu rođenja te školovanju:„Rodio sam se u Beogradu 1. 12. 1932. god[ine]. Osnovnu školu polazio sam u Pančevu i Beogradu. Gimnaziju sam polazio u Sla- vonskom Brodu i Zagrebu. Na zagrebačkom Sveučilištu redovito upisujem i pola- žem na germanističkoj grupi Filozofskog fakulteta. Savjesno sam i točno vršio svoje dužnosti kao član Narodne omladine. Četiri puta sam sudjelovao na radnim akci- 8 God. XI, br. 517, str. 10; Zagreb, 27. 3. 1970. 9 Kako navodi Vinko Brešić, ovome „žanru“ pripada i Šoljanova Bilješka uz novo izdanje Kratkoga izleta koja je pod naslovom„Kratka povijest Kratkog izleta“ objavljena u zagrebačkoj Republici , br. 7-8, 1990. Šoljanova je autobiografija objavljena i na engleskome u zborniku Autobiographies by Croatian Writers (Zagreb – Dubrovnik, 1993.), koji je za 59. svjetski kongres P. E. N.-a priredio V. Brešić (Vinko Brešić, Autobiografije hrvatskih pisaca , AGM, Zagreb, 1997., str. 1414). 10 Iz Zuppinih uvodnih rečenica vidljivo je da Šoljana ubraja u tzv. generaciju „malodušnih“, zajedno s Novakom, Gotovcem, Slamnigom, Mihalićem, Slavičekom, onih kojima se obraća Šoljanov stih Živjeli smo kratko, umiruć intenzivno iz pjesme Mnoge smo i mnogo voljeli... U tome je stihu, Zuppinim riječima, „uhvaćen život dviju naših poslijeratnih književnih generacija“ (Vjeran Zuppa, „Uvod u Šoljana“, Telegram , god. XI, br. 517, 27. 3. 1970., str. 9-10).