Nova Istra

73 Ana BATINIĆ 23. ŠOLJANOVI DANI književnika, i da mogu moliti, da me Društvo primi za svog redovnog i aktivnog čla- na. Ja, Antun Šoljan, javio sam se prvi put 1948. u časopisu ‘Izvor’, u kojem sam su- radjivao tokom cijelog njegovog postojanja, kako pjesmama, tako i kritikom.“ 4 Na- dalje navodi kako se nakon gašenja Izvora književnim prilozima i kritičkim osvrtima javljao u svim časopisima Hrvatske i u mnogim časopisima drugih republika: Sred- njoškolcu , Studentskom listu , Omladinskom borcu , Narodnom listu , Vjesniku , Novinama mladih , Republici , Hrvatskom kolu , Zori , Riječkoj reviji , beogradskom Poletu i u novo- pokrenutim časopisima Krugovi 5 i Međutim – u kojima je bio i članom uredništa- va. U rukopisu, spomenuo je u molbi, ima i „knjigu novela“ – dijelom objavljivanih u periodici – za koje još traži izdavača. Osim izvornoga književnog rada, naveo je Šoljan i svoj dotadašnji prevoditeljski angažman, nastao u tandemu s Ivanom Slam­ nigom: u prijevodu s engleskoga jezika u Zori je 1952. objavljena Američka lirika , zatim roman nigerijskoga književnika Amosa Tutuole Pijač palmina vina , tada još u pripremi u izdanju istoga izdavača, 6 koji će Šoljanu 1957. objaviti i prijevod Bloko- ve lirike. U okviru Zorine Male biblioteke tiskani su mu prijevodi Rilkea, 7 a zajedno sa Slamnigom priredio je knjigu prijevoda iz europske lirike, za koju su, kako piše, još u potrazi za nakladnikom. Molbu zaključuje ovako: „Na osnovu gore navedenih činjenica, smatram, da smijem aplicirati za članstvo u Društvu književnika i nadam se, da ću moći odgovoriti svim obavezama, koje iz toga proističu.“ Kao prilog molbi, sačuvana je i strojopisna Autobiografija Antuna Šoljana – dati- rana 27. ožujka 1954. godine – najvjerojatnije sastavljena na zahtjev Društva. Ova je Šoljanova autobiografska inačica, po svemu sudeći, dosad bila nepoznata jer se 4 U Izvoru je objavio pjesme Poklon Titu (god. I, br. 9, str. 549; Zagreb, prosinac 1948.), Zimski akvarel i Vjetar (god. III, br. 3, str. 178; Zagreb, ožujak 1950.), Da se stope vide (god. III, br. 2, str. 103; Zagreb, veljača 1950.), Dva akvarela (god. IV, br. 1-2, str. 33; Zagreb, siječanj – veljača 1951.) i feljton „Živko Jeličić: Koliba u inju“ (god. IV, br. 1-2, str. 101-104; Zagreb, siječanj – veljača 1951.). 5 Za potpunu sliku Šoljanova djelovanja u okviru Krugova , najznačajnijega hrvatskog književ- noga časopisa u razdoblju nakon Drugoga svjetskoga rata, v. bibliografiju Krugova koju je sastavio Seid Serdarević. Uz Zvonimira Goloba, Nikolu Milićevića, Slobodana Novaka, Vlat- ka Pavletića, Josipa Barkovića i Josipa Pupačića – među kojima su trojica (Barković, Novak, Pavletić) prije toga uređivala Izvor, časopis za književnost i kulturna pitanja, ugašen 1951. – Antun Šoljan bio je i jedan od urednika toga časopisa (br. 3-4, 1955. – br. 6, 1958.). U Krugo- vima je surađivalo oko 370 suradnika, koji su objavili gotovo 1.200 članaka (Seid Serdarević, „Časopis Krugovi. Bibliografija (1952. – 1958.)“, Zora: časopis za književnost i kulturu , god. I, br. 1, 1995., str. 197-256). 6 Objavljen 1954. (Zora, Zagreb). 7 Rainer Maria Rilke, Lirika (prev. Božena Begović et al.) [među njima i Šoljan zajedno sa Slamnigom], Mala biblioteka, knj. 158, Zora, Zagreb 1953.