Nova Istra

137 Karl KRAUS NOVI PRIJEVOD imali dva različita puta, ako se sve što nam treba može dobiti na jednome? Zašto bi- smo plaćali za kulturne ideale, ako ih kao ambalažu za naramenice možemo dobiti badava? Sve i ako likovna umjetnost, zahvaljujući trgovcu i njegovu monopolizira- nju životnih dobara, tu i tamo uspije potvrditi slobodu da i sama bude roba umjesto da robi služi – izvjesno je da će književnikova riječ izgubiti smisao postojanja izvan industrijske reklame. To ne znači da se za duhovni život treba plašiti jer će ga po- tisnuti trgovački interesi. No, on će morati napustiti dokoličarsku kontemplaciju i postati svjestan svoga društvenog poziva, a poneki umjetnički talent, koji bi se ina- če ugušio u magli nezahvalnih problema, živjet će i dalje kako bi služio uvjerenju da „dovijeka“ može trajati samo neki pribor za jelo, koji se pritom može iznenađujuće povoljno kupiti. Otkako se duhovni život počelo protjerivati u svijet plakata, nisam propustio niti jedan sat učenja s ograda i oglasnih ploča. I dugo prije nego što sam spoznao bit pla- kata kao preporuke za neku robu, doživljavao sam ga kao opomenu za život. Ubrzo bijah dobro obaviješten o stanju duha. Za mene je to bilo doživljaj ravan objavi kad sam u nekom izlogu ugledao naslikana dva muškarca od kojih se jedan mučio s kra- vatom, dok je drugi pobjedonosno stajao kraj njega pokazujući na svoj obavljei posao i zlurado uzvikivao:„Ali, dragi prijatelju, zašto se toliko srdite? Kupite si Schlesinge- rov držač kragne, on vam učvršćuje i ovratnik i kravatu!“ Tada još nisam bio svjestan koliko je čovječanstvu potrebna zorna nastava iz te oblasti. Pretpostavljao sam, na- protiv, da je riječ o realističnom prikazu, da se u boljemu društvu svakoga dana vode takvi dijalozi, te da sigurno ima mnogo ljudi kojima je to središnji problem, pa im je život samo isprika, ne bi li jednoga dana postigli taj konačan spoj kragne i kravate. I odjednom shvatih kako ulica vrvi takvim ljudima, posvuda sam vidio ta dva lica, ozlojeđenoga borca i radosnoga životnog pobjednika, naučio sam razlikovati koleri- ka od sangvinika, čak i kad imaju jednako ulaštene brkove i šimi-cipele. Dakle, prvi i odlučujući dojam o čovječanstvu, koje se u prevladavajućoj većini sastoji od trgo- vačkih šegrta, stekao sam preko one slike i odjednom sam sâm bio osoba pred ko- jom su se svi oni sjedinjavali u pitanju: Ali, dragi prijatelju, zašto se toliko srdite?... To me opet gonilo ka plakatima koji su mi, barem sažeto, prikazivali strahotan sadržaj života. Rado sam si predočivao kako je sva duhovnost već preuzeta, te se cje- lokupne zalihe citata kojima raspolaže književnost, izreka koje daje jezik i osjeća- ja koje nudi srce, jedino još tamo upotrebljavaju, tako da je život izvan oglasa samo prazan privid i u najboljem slučaju učinkovita reklama za smrt. Jednoga dana provali onda k nama poplava merkantilizma, prikani krojač i rukavičar ponašahu se poput izvršiteljâ božanske volje i postade moda da se glave tih ljudi prikazuju naslikane na uglovima ulica. Tako me svih ovih godina proganjalo jedno lice u čijim sam cr- tama vjerovao da vidim u najmanju ruku ponos zbog dobivene bitke. Ja sam stario,