Nova Istra

136 NOVI PRIJEVOD Karl KRAUS 4. SVIJET PLAKATA Još kao dijete nisam baš bio sklon tome da život usvajam preko velikih djela um- jetnosti, nego sam ga radije dopunjavao sitnim činjenicama života. Nesvjesno sam stupao u život pravim putem tako što sam ga svakim korakom osvajao, umjesto da ga preuzimam kao predaju s kojom mladi um ne može ništa započeti. Odrasli koji se još uvijek poput djece raduju, dok onima koji čekaju pred vratima života rese bo- žićno drvce darovima gotove naobrazbe, ne znaju koliko djecu time čine neprijem- čivom za sve što znači istinsko iznenađenje života. Moja je radoznalost uvijek bila jača od takvoga zadovoljenja. Nagonski sam se opirao kušnji da u sebe preuzmem ono što su mudriji ljudi mislili, pa dok su moji drugari dobivali loše ocjene iz vlada- nja zbog toga što su pod klupom čitali knjige, ja bijah uzoran učenik jer sam pomno slušao svaku riječ svojih učitelja, ne bih li otkrio njihove smiješne strane. Od malih nogu nastojao sam od ljudi dobivati obavijesti o ljudima, te sam zapravo priznavao samo jedan oblik umjetničkoga izražavanja, koji čovjeku, kako se čini, nenametlji- vo prenosi sadržaj vrijedan znanja: plakat. No, mojom bi dušom ovladao i senti- mentalan petparački šlager koji bi neki verglaš u nedjeljno jutro odsvirao pred na- šim ljetnikovcem; prestao bih loviti muhe i otkrile bi mi se tajne ljubavi. Oni drugi, koji se ponose time što je na njih slično djelovao Tristan, love muhe i danas. Nikad nisam bio zahtjevan u izboru poticaja koji će mi pribaviti doživljaje i prezirao sam jake stimulanse, kakvi su potrebni slabim dušama ne bi li sebi s gubitkom priuštile neki varljiv učinak. Ukratko, brojne knjižnice i muzeji kraj kojih sam tijekom živo- ta prošao nisu se mogli požaliti na moju nametljivost. S druge strane, oduvijek me privlačio život ulice pa je osluškivanje dnevnih zvukova, kao da su posrijedi akordi vječnosti, bilo djelatnost kojom sam tažio glad za užitkom i žeđ za učenjem. I doi- sta, kome je u krvi višestruko opasni idealizam koji ljepotu potvrđuje kroz njezinu suprotnost, plakat ga može ushititi do pobožnosti! Dragocjene su spoznaje koje mogu zahvaliti oglasima iz onoga vremena kad su se činili prvi pokušaji da se duhovnome životu ukaže na izvore iz vanjskoga živo- ta. Jer sve je jasnija bivala težnja da se promatraču, kojemu je vrijeme odvlačilo misli od uzvišenijih zanimacija, ponudi pravovaljan nadomjestak u plakatima. Duhovne vrijednosti koje je dotad zanemarivao trebao je ponovno pronaći baš tamo gdje ih je najmanje očekivao i nesumnjivo je bio vrlo iznenađen kad je pastu za cipele, zbog čijega promatranja bijaše žrtvovao umjetnost i književnost, zatekao upravo u vezi s tim životnim dobrima. Dotad je spoznaja o svrsishodnosti i podesnosti kakve nara- menice bila stvar koja nije imala nikakve veze sa slikarstvom, poslovičnom mudro- šću, emotivnim životom. Ali ako tu naramenicu dobijemo zapakiranu u umjetnič- ke ili duhovne vrijednosti, zašto nam to ne bi pričinjalo zadovoljstvo? Zašto bismo