Nova Istra

89 Slaven LETICA, Zagreb PRIČA O DVOJICI JOSIPA Socijalna psihologija hrvatskih povijesnih (ne)znanja i sjećanja „ Mali narodi Srednje Europe, pa i hrvatski narod, vječno žive započete, a ne- završene, tragične ratne prošlosti pretvorene u teško pomirljive – usporedne, podijeljene, sukobljene, hibridne i posvađene – sadašnjosti. Što se, pak, hr- vatske povijesti tiče, ona se malo razlikuje od tragične povijesti drugih malih srednjoeuropskih, baltičkih i balkanskih naroda. Hrvatski narod prolazio je tijekom cijelog XX. stoljeća ‘predvorjima smrti’: tijekom triju ratova i triju totalitarnih i zločinačkih poredaka. Gotovo sve osobne, obiteljske, skupne i nacionalne povijesti čudesna su, a ponekad i zastrašujuća mješavina dobrih i loših vijesti, pozitivnih i negativnih priča i događaja. Upravo se zbog toga traumatičnim povijesnim iskustvima treba koristiti u traganju za – upotre- bljivom prošlošću, poviješću, a ne za oživljavanjem demona ‘Za dom – spre- mni’ i ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’. “ Potka priče koju s vama danas želim podijeliti svima vam je dobro znana jer je u medijima ispričana stotinu puta na različite načine: iz perspektive različitih„ zdena- ca prošlosti “, da iskoristim zgodnu sintagmu Thomasa Manna, tj. različitih svjeto- nazorskih, vrijednosnih, memorijskih, spoznajnih i osjećajnih perspektiva. Gotovo kao slavna basna o Cvrčku i mravu ili Ježeva kućica . To je priča o dvojici dobrih, nadarenih, marljivih, u svojim zanatima i pozivima iznimno uspješnih Josipa, ali i o jednom državnom, režimskom i ratničkom pokliču